Houston, imamo problem
324

Godišnjica slijetanja na Mjesec: Kako je Tito prodao svemirski program Amerikancima

Piše: Ines Mrenica
Mit je ponekad veći od stvarnosti, a u susret godišnjici svemirske misije Apolo 11 koja je 20. jula 1969. godine dovela prve ljude na Mjesec, donosimo vam priču o HBO-vom dokumentarcu “Houston, imamo problem!”, koji govori o tome kako je Tito svojevremeno prodao jugoslavenski svemirski program američkoj NASA-i.

Slovenski reditelj Žiga Virc donosi priču jugoslavenskom mitu, ali i stvarnosti. U prvoj regionalnoj HBO koprodukciji 2016. godine proizveden je dokumentarni film o Titu koji je uspio prevariti Amerikance da posjeduje visoko razvijeni svemirski program. Zbog očajničke potrebe da parira Rusima i njihovoj tadašnjoj dominaciji u svemirskim poduhvatima, John F. Kennedy je povjerovao u fikciju i, navodno, otkupio program za novac koji bi danas iznosio impozantnih 50 milijardi dolara.

Period šezdesetih godina obilježili su hladni rat i poduhvati slijetanja na Mjesec, ali i brojne teorije zavjera, među kojima je bila i smrt najveće holivudske zvijezde svih vremena Marilyn Monroe. Doku-fikcija "Houston, We Have a Problem!" istražuje tajni posao vrijedan milijarde dolara, kojim je Tito izbjegao neminovni bankrot prema kojem je hrlila tadašnja Jugoslavija. Međutim, jedan inžinjer jugoslavenskog svemirskog programa je odlučio progovoriti o cijelom slučaju. Smrt Ivana Pavića (Božidar Smiljanić) je bila inscenirana kako bi on nastavio raditi za NASA-u, a njegov povratak na Pag u Hrvatsku je u filmu zapravo fikcija izvedena uz pomoć glumaca.

Djelo neprikosnovenog vladara koji se u bivšoj državi razvio svoj autoritet do kulta ličnosti, najbolje ilustruje cigara koju je mimo protokola i bez pardona pušio u Bijeloj kući, pa nije isključeno da je uspio zavarati najmoćniju naciju na svijetu, na čijem čelu je tada bio predsjednik John F. Kennedy. Jugoslavija je posjedovala nuklearni program, pa nije bilo isključeno da su Titove ambicije stremile i ka kozmičkim visinama. Film govori o tome kako su Amerikanci kupili svemirski program, trasportovali kompletnu dokumentaciju u tajnosti, ali taj program u konačnici jednostavno nije bio funkcionalan.

Stotinu puta ponovljena laž postaje istina

Istina ili mit, prestaje biti važno već na samom početku filma "Houston, We Have a Problem!" s pojavom slovenskog filozofa Slavoja Žižeka, koji prezentuje metaforičnu priču o tome kako djeca i roditelji zajedno kreiraju laž o postojanju Djeda Mraza. Djeca znaju da on ne postoji, pretvaraju se da su iznenađeni paketićima pod jelkom, a roditelji su sretni kada vide svoju djecu kako otvaraju novogodišnje poklone. I jedni i drugi znaju da to nije istina, ali obostranim hinjenjem, mit se godinama održava i prenosi generacijama. Po riječima reditelja Virca, namjera mu je bila ispričati pitku priču o usponu i padu Jugoslavije, a navodni raspad države dogodio se kao odmazda CIA-e za kupoprodajnu prevaru.

Jugoslavenski svemirski program navodno je bio motiv da se izgradi podzemni Objekat 505 na "Željavi" pored Bihaća, jedan od najvećih podzemnih aerodroma u Evropi. Film obiluje mnoštvom arhivskih snimaka, koji su kombinovani sa činjenicama iz sadašnjosti. Vrlo je zanimljivo vidjeti Titov brod "Galeb" u punom sjaju šezdesetih i pretapanje na ruinu privezanu u riječkoj luci.

"Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“

Među snimcima je i Titov posjet New Yorku 1963. godine, kada je preživio neuspjeli pokušaj atentata. Zatim, tu je i dokumentarni snimak Tita i Jovanke koji u društvu svojih pasa gledaju televizijski prijenos slijetanja na Mjesec, 20. jula 1969. godine. Apolo 11 je bila svemirska misija koja je tamo odvela prve osobe - Neila Aldena Armstronga i "Buzza" Aldrina, a da je Titov svemirski program "radio", možda bi (slijedeći ironični ton Vircovog filma) na površinu Mjeseca, pored američke zastave bila zabodena i jugoslavenska trobojka sa zvijezdom.

Iako je vrlo lako moguće da se ništa od vješto iskonstruisanih situacija nije dogodilo, ipak je sve to za jugonostalgičnu publiku istina, jer su Jugoslaveni naučili živjeti u mitomaniji, vjerujući u stvari koje su se događale samo u nečijim glavama. Postavlja se pitanje toga kako je moguće da i danas još uvijek živimo u prošlosti za koju se vrlo lako može ispostaviti da je poput Vircovog filma polu-fikcija. Ipak, uz sve mitove i prevare, Jugoslavija je u svjetskim okvirima nešto značila i bila je puno ozbiljnija država od svih onih malih koje su nastale njenim raspadom.

Houstone, mi na Balkanu i dalje imamo problem!