Filmovi o opsadi Sarajeva u kinu Meeting Point, ulaz besplatan

Filmovi će biti prikazivani u terminima u 12, 15, 18 i 21 sat, a svakog dana na programu su drugi filmovi. Ulaz je besplatan, a broj mjesta ograničen. Ulaznice se preuzimaju sat vremena prije početka projekcije u kinu Meeting Point.

U ponedjeljak, 4. aprila, na programu su filmovi: Godot-Sarajevo (Pjer Žalica, 1993.), Prvo ratno kino (Srđan Vuletić, 1994.), Fadila (Nedžad Begović, 1994.), Čekajući paket (Vuk Janić, 1993.), Pismo (Zdravko Grebo, 1992.), Voda (Nedžad Begović, 1995.), Priredba (Nedžad Begović, 1995), Osmi mart (Srđan Vuletić, 1993.) i Anđeli u Sarajevu (Antonije Žalica, 1993.).

U utorak, 5. aprila, na programu su filmovi: Dnevnik reditelja (Mirza Idrizović, 1994.), Djeca kao i sva ostala (Pjer Žalica, 1995.), Palio sam noge (Srđan Vuletić, 1993.), Slike (Miroslav Benković, 1994.) i Amelin školski raspust (Zlatko Lavanić, 1993.).

U srijedu, 6. aprila, na programu su filmovi: Sarajevski gudači (Vefik Hadžismajlović, 1994.), Skitnice i psi (Zlatko Lavanić, 1993.), Prometej (Zlatko Lavanić, 1995.), War Art (Nedžad Begović, 1993.), Djeca putuju (Antonije Žalica, 1994), Struja (Srđan Vuletić, 1995.), Rat u djeci (Nedžad Begović, 1994.), Skulptor (Pjer Žalica, 1995), Markale (Zlatko Lavanić, 1995.) i NATO (Zlatko Lavanić, 1995.).

Program "Dani sjećanja - 30 godina od početka opsade Sarajeva" su pripremili Skupština i Vlada Kantona Sarajevo, zajedno s kantonalnim institucijama kulture.

Danas su na programu sljedeći filmovi:

8. mart - Srđan Vuletić (3 min.)

Ovaj filmski dokument snimnjen je 8. marta 1992. godine, na ulicama razrušenog Sarajeva. Osmi mart je tradicionalno obilježavan i slavljen kao Dan žena i ovaj dokument prikazuje kako su Sarajke proživjele svoj prvi praznik u ratnim uslovima.

Godot - Sarajevo - Pjer Žalica (35 min.)

U ljeto 1993. Susan Sontag je drugi put posjetila opkoljeno i razoreno Sarajevo i zajedno sa sarajevskim glumcima postavila na scenu svoju verziju Beketovog "Čekajući Godota". Reditelj Pjer Žalica i snimatelj Ahmed Imamović kontinuirano su pratili rad na toj predstavi, od prvih čitaćih proba do premijere. Ujedno, oni su pratili svakodnevni život glumaca i drugog osoblja predstave i kao rezultat je nastao ovaj film koji je prevazišao okvire filma o predstavi i postao neka vrsta širokog, panoramskog pogleda na život ratnog Sarajeva.

Anđeli u Sarajevu - Antonije Nino Žalica (7 min.)

Ovaj dokumentarni film inspirisan je art projektom Louisa Jammesa "Angels On The Walls" instaliranom u Sarajevu, septembra 1993. i muzikom sarajevske grupe SCH (kompozitor Senad Hadžimusić). Ovaj film koristi se isključivo neverbalnim sredstvima, slikom, muzikom i šumom u namjeri da korespondira sa duhovnom stvarnošću ratom razorenog Sarajeva.

Čekajući paket - Vuk Janić (11 min.)

Od novembra 1992. godine i dalje, u Sarajevo su rijetko i neredovno stizali paketi hrane upućeni od najbliže rodbine i prijatelja iz svih krajeva bivše Jugoslavije i Evrope. Zbog iscrpljujućeg nedostatka hrane i svih komunikacija izvan i unutar grada, ove su pošiljke, iako u neznatnim količinama, bile mogućnost više za preživljavanje, ali i glas nezaborava onima koji su ih primali. Koliko toga se može vidjeti na ljudskim licima?

Fadila - Nedžad Begović (13 min.)

Ovo je dokumentarni film o penzionerki koja je devet mjeseci u najgorem periodu rata dijelila hranu Crvenog križa starim i bolesnim osobama. Kako kaže: "Iz zahvalnosti Bogu što mi je sačuvao sina, kojeg je pogodio četnički snajperista, ja sam odlučila da pomažem drugima. Stara sam za borbu s puškom. Ovo je moj način borbe protiv fašista."

Pismo - Zdravko Grebo (8 min.)

Ovaj dokumentarni film predstavlja razmišljanja Zdravka Grebe, profesora Sarajevskog univerziteta, u kojima se isprepliću slike studentskih demonstracija 1968. godine na kojima je osjetio brutalnost pendreka narodne milicije i surove stvarnosti njegove granatom razorene sobe u Sarajevu 1993. godine. Stravični prizori rata, kakav je krv na ruci mrtvog djeteta, pokazuju svu naivnost mirovnih povorki. Lično iskustvo Grebe, kojeg u ovom filmu možemo vidjeti na tribini studentske pobune, kao i na zgarištu njegove radne sobe, pokazuje kako se policijska palica vrlo lako pretvara u "Migove" i višecijevne bacače raketa.

Priredba - Nedžad Begović (5 min.)

Nekoliko djevojčica napravilo je od kartonske kutije Dječije ratno pozorište Snajper. Glumice su lutke - Barbike. Djevojčice izvode predstavu i zabavljaju djecu iz svoje ulice. I sve bi bilo u redu da u Sarajevu nije rat. Međutim, rat je, i ova predstava pokazuje i stanje svijesti i ambijent i dječije želje i preokupacije.

Prvo ratno kino - Srđan Vuletić (10 min.)

Ovo je film koji slavi kino i ritual odlaska u kino. U predvečerje obilježavanja stogodišnjice postojanja filma, Sarajlije se probijaju do kina kroz kišu metaka i granata.

Voda - Nedžad Begović (3 min.)

Epizoda o vodi iz ciklusa "Sarajevske priče" govori o svakodnevnici u kojoj filmadžija Haris, zajedno sa svojim psom, odlazi po vodu. Ima suprugu i malu bebu i dio njegovih dnevnih obaveza je i donošenje vode. Bez obzira na granatiranje i znak opšte opasnosti Haris mora donijeti kući vodu. Uslovi koje je rat nametnuo vidljivi su i kada Haris loži gramofonske ploče da bi mogao ugrijati vodu da bi se njegova dvomjesečna kćer okupala. U Sarajevu mjesecima nema vode, struje, plina ... ničega osim pucnjave.