Film Stefana Đorđevića najbolji je na SFF-u, a njegov pas šarmirao je sve na crvenom tepihu

Ekipa Klix.ba ranije je razgovarala s rediteljom Stefanom Đorđevićem, koji je ujedno i Lijin vlasnik.

Stefanu Đorđeviću ovo nije prvi put da bude dio Sarajevo Film Festivala. Naime, film "Tilva Roš" Nikole Lezaica, u kojem je Đorđević ostvario jednu od glavnih uloga, osvojio je nagradu Srce Sarajeva 2010. godine za najbolji igrani film.

"Prelijep je osjećaj biti ovdje zato što je Sarajevo Film Festival prvi filmski festival na kojem sam bio. Toliko mi je bilo prelijepo, zabavno, jednostavno neka vrsta iskustva koju ću zauvijek pamtiti jer mi kao neki skejteri iz Bora iz istočne Srbije smo došli u neki veliki grad i osjećali smo se važnim. Toliko lijepih iskustava za Sarajevo ne samo iz perioda s 'Tilva Rošom'. Ja sam ovdje već sedmi, osmi put što na festivalu, što privatno. Tako da uvijek mi bude neko lijepo osjećanje mi budi Sarajevo", poručio je Đorđević.

No, ovaj put dolazak u Sarajevo je ipak nešto drugačiji nego prethodnih godina. U glavni grad BiH, stigla je i Stefanova porodica koja je na SFF-u ujedno i prvi put gledala ovaj film.

"Toliko nam je sve ovo važno jer mi nismo ovdje samo zbog filma, mi jednostavno produžavamo život mojoj mami iz dana u dan i to je ono što je najvažnije. Mogu da ih vidim koliko se osmjehuju, koliko su radosni što su prvi put u Sarajevu. Ovo je prvi put da putujem s mojim djedom. To je posebna vrsta iskustva jer on ima 85 godina i prezahvalan sam što je mogao da dođe ovdje iako fizički ima nekih raznih nemogućnosti. Toliko je želio doći i iskusiti sve ovo, gledati film zajedno s publikom jer na kraju dana je to njegovo dijete koje najviše voli", odgovorio je.

Film "Vjetre, pričaj sa mnom" govori o Stefanovom prvom dolasku kući nakon smrti njegove majke. On se sastaje sa članovima porodice kako bi proslavili bakin rođendan. Povratak kući ujedno je inspirisan željom da završi film o majci, kao i pokušaj da se iskupi tako što spašava psa lutalicu, a sve to ga navodi na introspekciju.

"Ovo je zapravo film koji se bavi suočavanjem s gubitkom i to je ono što ja mislim da je najvažnije u cijelom tom procesu. Vi ne gledate samo neku priču, vi gledate nešto što se stvarno desilo. To je neko za publiku sažeo, formirao i napravio nešto što ipak teče kao neka priča. Ne gledamo privatnu arhivu, mi gledamo nešto što je promišljeno i artikulisano vremenom", objasnio je.

No, ono što smatra najvažnijom porukom u filmu je to kako se odnosimo sami prema sebi, porodici, prirodi i stvarima koje nestaju.

"Ono što je najvažnije za film je to kako se odnosimo prema stvarima koje nestaju, kako se odnosimo prema sjećanju, kako se odnosimo sami prema sebi, kako se odnosimo prema prirodi i porodici. Mislim da su to neke jako važne ljudske teme i mislim da su svima bliske. Svako od nas je izgubio nekog, svako od nas živio život na određeni način i samo je onda pitanje na koji način se ophodimo prema tome", naveo je.

Dijelovi filma prikazuju njegovu majku prije smrti, a u filmu glumi i i ostatak porodice. Đorđević kaže kako je pokušao da bude otvoren s njima i da razgovaraju o stvarima koje nisu nimalo jednostavne za podijeliti s drugima.

"Zajedno sa svojom porodicom pokušao sam da stvarno budemo nekako otvoreni i da pričamo o stvarima, iako nije bilo nimalo jednostavno. Svi smo imali tu neku važnost, mnogo veću vrijednost od samog snimanja. To je bila moja mama koja je bila podjednako svima važna i svi su nekako željeli da nešto urade za nju", istaknuo je.

Ova intimna priča o gubitku majke ranije je osvojila i druge filmske nagrade. "Vjetre, pričaj sa mnom" osvojio je nagradu za najbolji međunarodni dugometražni igrani film na Guanajuato International Film Festivalu u Meksiku, kao i glavnu nagradu za najbolji film u takmičarskom programu 38. izdanju Bolzano Film Festival Bozen u Italiji.

"Riječ je o jednom jako ličnom i jako intimnom filmu. Ovo su neki momenti koji se ne događaju pred publikom, ovo su neki momenti koji se ne događaju pred velikom grupom ljudi i to je nešto što stvarno mislim da je specijalno za film. Ljudi nekakko stvarno prelijepo reaguju i ne samo da reaguju na film nego imaju potrebu za nekakvom interaktivnošću sa mnom što je stvarno nešto najljepše što može da se desi iz umjetnosti jer zajedno rastemo i oplemenjujemo jedni druge. Ne mogu da budem sretniji zbog toga", rekao je.

Pored Stefana, uloge u filmu ostvaruju: Negrica Đorđević, Boško Đorđević, Đorđe Davidović, Budimir Jovanović, Ljiljana Jovanović, Marina Davidović, Vidak Davidović, Ana Petrović, Jana Mihajlović, Jakov Mihajlović, i pas Lija.

Budući da u filmu ne glume profesionalni glumci, nego njegova porodica, on otkriva kako je proces snimanja izgledao.

"Rad s mojom porodicom nije bio toliko zahtjevan i godinama unazad, brat i ja ih fotografišemo i jednostavno su toliko navikli na to da im je objektiv ispred lica. Mnogo je komplikovanije bilo kako pristupiti tim intimnim razgovorima, kako da se otvore a da oni ipak djeluju filmski na kraju. Imam scenarij koji je vrlo jasno strukturiran, ali također želim uhvatiti pravi život ispred kamere. Nekako su se stvari namještale, porodica je podjednako imala želju da se taj film napravi i stvarno se desilo nešto prelijepo na snimanju", objasnio je.

Pružio im podršku

Reditelj najboljeg filma 31. SFF-a Stefan Đorđević: "Nagradu posvećujem majkama studenata u Srbiji"

Srbijanski reditelj je i ranije radio na intimnijim pričama. Kratki film "Posljednja slika o ocu" govori o bolesnom muškarcu koji mora pronaći dom za svog sina. O tome zašto bira prikazivati ranjivost na platnu, otkriva:

"Važno je kad nam se dešava bolno iskustvo, da se bavimo njime, a ne da pokušavamo misli preusmjeriti na nešto drugo. Iz tuge može izaći samo ljubav i to je ono što je najljepše. Ako se bavimo tom tugom na jedan vrlo otvoren način, samo možemo rasti. Ako mi rastemo unutar sebe individualno, možemo i rasti i kao zajednica. Intimne teme su nešto što mene najviše inspiriše, sam život me najviše inspiriše. Jako mi je važno da ono što gledate da vjerujete u to."