Liliana Tenorio je bila stara svega nekoliko mejseci kada je njen otac pritvoren od strane peruanske vojske, a onda je nestao. Sa tri godine, ona je vidjela kako vojnici siluju njenu majku i druge rođake tokom napada na njihovu seosku kuću.
Sada kao 26-godišnjakinja još uvijek se bori sa traumama. I dok je prevazišla dugogodišnji strah od pričanja sa ljudima, ona kaže da je sjećanja ispunjavaju bijesom.
"Ja ih mrzim", izjavila je ona u jednom intervjuu. "To je osjećanje koje ja ne mogu kontrolirati. Ako sam kao djevojka osjećala strah, sada imam ljutnju prema njima".
Tenorio i hiljade drugih žrtava ofanzive peruanske vojne ofanzive protiv ljevičarskih pobunjenika, još nikada nisu vidjeli da je neko odgovoran doveden pred lice pravde. Silovanja su tretirana kao sramna tajna koju većina žena još uvijek nije priznala vladi.
Prvi peruanski film koji je nominiran za Oscara, priča priču o Fausti, kojoj je majka silovana dok je bila trudna s njom. Prestrašena da će doživjeti istu sudbinu, ona stavlja krompir u svoju vaginu misleći da će joj to pomoći da izbjegne napad.
Španski naslov filma, u doslovnom prevodu "uplašena dojka", aludira na jedno Andsko vjerovanje da se strah i patnja u trudnoj ženi prenose na njeno dijete u utrobi kroz njeno mlijeko. Ovo vjerovanje je inspiriralo Claudia Llosu za drugi dugometražni film.
Faustu igra glumac Magaly Solier, zatvoren i govori tiho, ali prevazilazi svoje strahove i otvara se svijetu kroz jedan postepen i težak proces. Njena izmišljenja priča odražava put mnogih mladih Peruanki, kakva je Tenorio.
Prema peruanskoj Komisiji za istinu i pomirenje, koja je istraživala zloupotrebe ljudskih prava tokom sukoba u zemlji, 83 posto silovanja su počinile sigurnosne snage, uglavnom protiv žena Quechua.
Statistika je privukla sasvim malo pažnje sve dok Llosin film nije osvojio Zlatnog medvjeda na Belinskom filmskom festivalu prošle godine.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
