Film koji otkriva šta je dovelo do smrti jednog od najtalentiranijih rock muzičara - Michaela Hutchencea

Osamdesetih godina muzika je imala više smisla, a slava je trajala duže od Warholovih 15 minuta. “Seks, droga i rock ‘n’ roll” filozofija po kojoj je trebalo živjeti brzo i umrijeti mlad bila je najgora noćna mora roditelja tinejdžera, koji su na zidove lijepili postere ljepotana poput Michaela Hutchenca. Biti lijep leš, izdahnuti na vrhuncu slave predoziran u kadi ili zabiti se Porscheom u neki zid… bili su načini da se okonča nepodnošljivo valjanje po blatu depresije i droge. Ti trenutci su opisani u svakoj strofi pjesme “By My Side” benda INXS. U crnini noći se skrivaju anksiozni sitni sati, lica koja proganjaju i klaunovi čija lica postaju zidovi, u sobi u kojoj nema zraka.

Lowensteinov film događa se u ono vrijeme kada se nad sve nas nadvija monstruozna medijska mašinerija i elektronska muzika i kada se MTV iz odličnog televizijskog programa pretvara u “onečišćenje zvukom”. Dolazile su nove generacije, a stare se s promjenama nosile kao Charlie Chaplin sa zvučnim filmom, tj. nikako. Kurt Cobain sebi je već pucao u glavu, a paparazzi su ubili Lady Dianu. INXS je 1997. objavio album “Elegantly Wasted”, a iste godine život karizmatičnog pjevača i muzičkog autora Michaela Hutchenca ugasio se “in the dark of night” u sobi 524 Ritz Carltonovog hotela. Dugo se njegova smrt vezala za seksualni ritual koji uključuje gušenje remenom stegnutim oko vrata, ali čin je službeno proglašen samoubistvom vješanjem. Apsolutni vladar pozornce i jedan od najtalentovanijih rock muzičara svih vremena Michael Hutchence prerano je napustio ovaj svijet, ne mogavši se nositi s povredama mozga, koje je zadobio u Kopenhagenu 1992. godine u bezrazložnoj tuči s taksistom, čemu je prisustvovala manekenka Helena Christensen. Od povreda u predjelu lobanje nikada se nije oporavio, izgubio je čulo mirisa te pao u depresiju. Događalo bi mu se da izađe na pozornicu i zaboravi tekst pjesme, što je dodatno pogoršalo njegovo inače loše snalaženje i nespremnost za trenutke vrtoglave slave.

Bend INXS je svjetsku slavu dostigao nakon objave albuma “Kick” 1987. godne i na njemu su se nalazila četiri velika hita “Never Tear Us Apart”, “Devil Inside”, “Need You Tonight” “New Sensation”. Svojom karizmom Hutchence je postao vladar naslovnih strana, a zbog nevjerovatnog spoja talenta za muziku i ljepote zvali su ga novim Jimom Morrisonom, naslutivši kako bi mogao završiti. Morrison je također otišao prerano, eksperimentisao je s drogama, a svoj je bend nazvao “The Doors” insprisan Huxleyjevim romanom “Vrata percepcije”, u kojem autor opisuje stanje svijesti pod uticajem halucinogene droge meskalina.

Kako se dokumentarci o muzičarima poput psihoanalize uvijek svedu na kopanje po privatnom životu osobe, jer tragaju za uzrocima kobnog ishoda, tako su i u filmu “Mystify: Michael Hutchence” privatni snimci i isječci iz intervjua iskorišteni u kreiranju priče o ljepotanu s naslovnih strana, čiji je život redovno punio tabloide, jer su ga ispod miške pridržavale starlete, top model i televizijske voditeljice. U filmu o Michaelu govore manekenka Helena Christensen, zbog koje je on tada ostavio mlađahnu australsku zvijezdu Kylie Minogue, koja je izjavila da je Michael čitav život podredio zadovoljstvu. Gubitak čula mirisa i okusa za nekog kome je omiljena knjiga blila “Parfem” bila je pogubna, rekla je Kylie, kojoj je bivši dečko posvetio pjesmu “Suicide Blonde” na albumu “X” (1990.).

Veza s britanskom voditeljicom Paulom Yates je izazvala buru u javnosti, jer jer je bila razlogom njenog razvoda od Boba Geldofa i potaknula je borbu za skrbništvo nad njihovom djecom. Paula će se nakon Michaelove smrti predozirati heroinom i potvrditi nagađanja da su njihovi zajednički dani prolazili u paklu droge i skrivanja od bljeskova fotoaparata.

Međutim, ma koliko se u filmu govorilo o naoko površnim odnosima i skandalima, nikada ne vidimo onoga ko pripovijeda, jer se taj glas montira na brižno selektovane arhivske snimke. Reditelj filma je uspio pokazati kako se iza svega što je punilo stranice novina zapravo krila monstruozna depresija, koja će mu se prikrasti i naposljetku odvesti u hotelsku sobu (odakle će se prolomiti krik sobarice kada ga ugleda golog s kaišem oko vrata). U filmu se nalazi i snimak intervjua u kojem Michael govori o tome kako nikada nije spoznao ljubav, zahvaljujući užasnoj porodičnoj situaciji i rastavi roditelja u ranom djetinjstvu. Freud bi vjerovatno zijevnuo od dosade, ali riječi koje izgovara Hutchence su poput njegovih pjesama. Izlaze iz osobe “od krvi i mesa” u vidu prekrasnog glasa i automatski se pretvaraju u emociju. Tijelo Michaela Hutchenca je kremirano, a njegov prah je prosut u zaljev Rose Bay.

Na sprovodu 1997. godine, koji je poslužio orgijanju tabloida, Nick Cave je Michaelu u čast otpjevao pjesmu “Into My Arms”, ali su kamere prethodno morale biti isključene. Bono Vox je, s druge strane, nakon Michaelove smrti napisao pjesmu “You Got Stuck In The Moment And You Can't Get Out Of It”, odajući počast dugogodišnjem prijatelju na kojeg je, kako je priznao, bio ljubomoran zbog svih djevojaka s kojima je izlazio. Srećom, U2 je dugovječan bend za koji se veže vrlo malo skandala i jedan od najboljih muzičkih dokumentarnih filmova, a to je “Rattle and Hum” (1988.) koji dokumentuje njihovu turnuje po SAD-u 1987. godine. Nekoliko godina prije te turneje i albuma “The Joshia Tree” svijet je dobio film “The Wall” o muzici benda Pink Floyd, a s pričom o mladiću koji tone u ludilo i socijalnu izolaciju. Njemu, sjećate se, ne treba mračni sarkazam u učionici, kao ni obrazovanje.

Princip je isti, sve ostalo su nijanse

Film “Mystify: Michael Hutchence” ima sličan rukopis kao dokumentarac “Amy” (2014.), čiju režiju potpisuje Asif Kapadia, a koji donosi priču o životu i smrti britanske kantautorice Amy Winehouse. Amy se borila s mentalnim smetnjama, depresijom i drogama, a umrla je od posljedica trovanja alkoholom. Britanski tabloidi uspjeli su iskoristiti svako njeno teturanje u javnosti, a sjećamo se i njenog alkoholiziranog stanja zbog kojeg nije bila u mogućnosti održati koncert pred beogradskom publikom. Film je dobio Oscara kao najbolji dokumentarni film 2015. godine, a uspio je dočarati kompleksnu ličnost beskrajno talentovane autorice koja je nakon objave albuma “Back to Black” osvojila pet Grammyja, podarivši svijetu zanimljivu kombinaciju muzičkih žanrova R&B, jazza i soula.

Pomenom filma “Amy” otvara se tema čitavog jednog niza dokumentarnih filmova o muzičarima koji su nastradali zbog droge, alkohola ili kombinacije opojnih sredstava i propisanih lijekova. U posljednjih desetak godina tako smo izgubili Michaela Jacksona, Whitney Houston, Princa, Dolores O’Riordan… ali smo dobili filmove poput dokumentarnog projekta “Montage of Heck” (2015.) koji se bavi stvaranjaem benda Nirvana i depresijom Kurta Cobaina, uz pomoć arhivskih snimaka i veliki doprinos Courtney Love.

Princip je isti, sve ostalo su nijanse. Nesretno djetinjstvo, beskrajan talenat, prepoznavanje od strane publike i lansiranje u visine na kojima samoća i pritisak pojačavaju depresivne poremećaje do tačke mentalnog sloma ličnosti. Ne zaboravimo da smo u paklu droge izgubili i jedan od najboljih bendova s ovih prostora, uz koje smo možda izgubili i posljednju šansu da se ubacimo u neki vagon “urbanosti”. Članovi Ekatarne Velike na čelu s Milanom Mladenovićem u svojim su tekstovima opisali sve. Od Sarajeva “od blata i snega” i “vesti koje je smislio neko u samo par godina za nas”.

Dokumentarac “Mystify: Michael Hutchence” je premijerno prikazan na Tribeca film festivalu 25. aprila prošle godine, a u Velikoj Britaniji je objavljen 18. oktobra, ekspresno pobravši simpatije publike i kritke. Na HBO-u je prikazan 23. januara i dostupan je na zahtjev na HBO GO.