Film Ade Hasanovića uvršten na kratku listu nominovanih za nagradu David di Donatello
Film je imao svjetsku premijeru na festivalu Visions du Réel 2024 i do sada je doživio više od 100 projekcija.
"Film je nastao iz nužnosti da razumijem ono što se desilo meni i mojoj porodici tokom rata, i prije svega, da dam smisao sadržajima koje je moj otac zapisivao i snimao. Tokom rata u Srebrenici, u zaštićenoj zoni UN-a, moj otac Bekir Hasanović zamijenio je zlatni dukat za jednu VHS kameru. Zajedno s prijateljima, osnovao je amatersku TV ekipu John, Ben i Boys bilježeći svakodnevicu ljudi koji su nastojali zadržati prisebnost u abnormalnim okolnostima. Kreativni proces bio je za mene istinska terapija i alat, usudio bih se reći, za djelimično prevazilaženje vlastitih trauma", kazao je Ado Hasanović.
Ovaj dokumentarac priča o ocu i sinu koji su preživjeli genocid u Srebrenici, ali se nikada nisu suočili s onim što su proživjeli. Ova osjetljiva i emocionalna nekomunikativnost prenesena je na ekran kroz materijale iz tri različita izvora: one koje je Ado snimio u prvom licu, pokušavajući istražiti intimne prostore likova; arhivske materijale iz devedesetih koje je njegov otac snimio na VHS kaseti; i dramatične stranice iz dnevnika koje je Ado čitao sam, riječi koje pokušavaju ispričati apsurdnost rata.
"'Dnevnici mog oca' su metadokumentarac koji istražuje moje velike poteškoće u pokušaju da razgovaram o i s ocem. Zbog toga će slike biti sirove, grube: gledatelj će se osjećati kao svjedok, nevidljiv očima dvojice muškaraca koji priznaju svu svoju patnju. Priča će biti ispričana u prvom licu, kao da i sam pišem dnevnik: od teškoća u pronalaženju kanala komunikacije s ocem, preko njegovih strašnih sjećanja, završavajući sa zahvalnošću za preživljavanje", naveo je Hasanović.