Ermin Bravo o rediteljskom debiju: Premijera na SFF-u je lijep prvi korak na putu ovog filma
"Na taj način će se ekipa moći ponovo okupiti kako bismo zatvorili krug", rekao nam je Bravo.
Film "Dah" je priča o susretu dva usamljena bića, jedne starije žene i mladića koji bez ijedne riječi puno toga iskomuniciraju i ostave traga jedno na drugom. Bravo nam je otkrio da je u periodu u kojem je pisao scenarij prolazio kroz gubitak u porodici, a film je bio jedan od načina da se suoči s tim.
"Zanimalo me buđenje erosa u blizini smrti, kako smo često slobodniji podijeliti intimu s potpunim strancem prije nego s najbližima. Produkcija mi je omogućila izuzetnu ekipu iskusnih profesionalaca, tako da je snimanje proteklo bez stresa. Nisam od ljudi koje pokreće konflikt, tako da mi je bilo važno da atmosfera bude ugodna i kreativna. Imao sam sreću da dobijem fenomenalne glumce Igora Skvaricu i njemačku glumicu Klaru Hofels koji su stvorili lijepu hemiju u odnosu likova i dali im punoću i dubinu", rekao je.
Važnost SFF-a
Premijera na SFF-u je, kaže nam, lijep prvi korak na putu ovog filma, jer je SFF velik i važan festival s već svjetskim renomeom.
"Ja sam veoma vezan za ovaj festival. Prvo kao gledalac, polaznik Talent campusa, a onda kao domaćin i član žirija Takmičarskog programa - kratki film. Imao sam filmove na festivalu kao glumac, a sada evo i u drugoj ulozi. Festival je ozbiljan brend u promociji zemlje, važan turistički i ekonomski faktor, a za nas umjetnike prilika da pratimo savremene filmske tokove i upoznamo relevantne ljude za eventualne buduće saradnje", rekao je dodajući kako se, osim premijeri svog filma, raduje i premijeri filma "Brak" u kojem je ulogu ostvario njegov kolega Alban Ukaj.
Na pitanje da li će dalje ići u rediteljsko-scenarističkom pravcu ili ostati u glumačkim vodama, Bravo nam kaže da već razvija scenarij za dugometražni film koji bi volio snimiti.
"Ovaj film bi, kao i kratki, trebao biti skoro bez dijaloga. Zanima me neverbalna komunikacija, moć vizuelnosti u narativu, glumačka mikroigra. Što je najbitnije, tema koja me se tiče. Nadam se da će se desiti", otkrio je.
Društveno-angažovana umjetnost
Na prošlogodišnjem SFF-u Bravo je briljirao ulogom u filmu "Muškarci ne plaču" reditelja Alena Drljevića koji je višestruko nagrađivan.
"Gdje god se taj film pojavi publika, kritičari i festivalski žiriji dožive ga veoma emotivno. Ranjivost suočavanja s traumom je očigledno univerzalno ljudsko iskustvo koje ljudi prepoznaju na svim merdijanima. Ponosan sam što sam dio te priče. Mnogo stranaca koji dođu u našu zemlju kažu da osjete mnogo nervoze i suspregnute agresije u svakodnevnoj komunikaciji s našim ljudima. PTSP je masovna pojava, bolest našeg društva na koju smo oguglali, postratni socijalni tabu o kojem se ne govori. Ima tu i kandži patrijarhata u kojem se o emocijama ne razgovara, a slabost se ne oprašta", rekao je.
Osim toga, Bravu smo, između ostalog, gledali u performansu "Welcome" koji govori o izbjegličkoj krizi, a koji je izveden u jednom sarajevskom bazenu.
"Taj performans je neobično gledalačko iskustvo u režiji Nermina Hamzagića i u produkciji Udruženja Kontakt. Meni i umjetnički i etički važan projekt. Želim da mislim da naši ljudi imaju posebnu empatiju prema tim ljudima, jer smo i sami prošli kroz izbjegličku krizu i znamo koliko znači gostoprimstvo ili makar jedan čin dobrote. Naravno, političari nisu odraz građanstva, tako da se izbjegličko pitanje primitivno politizira u divljanju desnice koja ga koristi za daljnje generiranje populističkog nacionalizma", rekao je.
Ovih dana Ermin Bravo intenzivno radi na probama za predstavu "Djeca sunca" koju u koprodukciji Udruženja Kontakt i Sarajevskog Ratnog Teatra režira Selma Spahić.
"Privilegija je istraživati klasik svjetske književnosti u nezavisnoj produkciji s izuzetnim kreativcima koje imamo u timu", rekao je Bravo o predstavi koja će premijerno biti izvedena 29. augusta u Sarajevskom ratnom teatru.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
