Intervju / Edhem Fočo: Dokumentarni filmovi istraživačkog novinarstva prave tektonske promjene u svijetu
Tim povodom razgovarali smo s direktorom AJB DOC Film Festivala Edhemom Fočom o programu drugog izdanja ovog festivala, poziciji bh. dokumentarnog filma, njegovom značaju i daljim planovima.
U toku su posljednje pripreme za drugo izdanje AJB DOC Film Festivala. S obzirom na to da ste u više navrata istakli činjenicu da je prvo izdanje nadmašilo očekivanja, recite nam kakva su očekivanja kada je riječ o drugom AJB DOC-u?
Prirodno je da čovjek uvijek očekuje nešto bolje i nešto više. Ne kažem i ne znam da li je to dobro, ali tako je i s nama. Nadamo se, a ja očekujem da će drugi festival podići ljestvicu. Selekcija filmova je izvanredna, dolazi više gostiju – tu mislim na autore, producente, distributere i medije izvan BiH – imat ćemo nešto više sadržaja, imamo više volontera i ljudi koji nam pomažu u organizaciji... Na kraju, kvalitet filmova i kako će to publika prihvatiti bit će najvažniji. Ja sam optimista.
Od festivala nas dijele tek sedam dana. Kako je protekao proces selekcije i kako su prošle pripreme? Šta je to što gledaoce i ljubitelje dokumentarnih filmova očekuje od 20. do 24. septembra?
Pripreme i dalje traju. Imamo odličan tim mlađih ljudi, ali bez obzira na to što su mlađi, također su i iskusni. Ima toliko stvari koje treba uraditi da bi se festival uopšte desio, da ne govorim o tome da bude uspješan. Primjer, imamo oko stotinu gostiju koji dolaze izvan Bosne i Hercegovine. Samo logistika i komunikacija s njima zahtijeva mnogo truda i vremena, a to je gotovo zanemariv dio u obimu posla ako se gleda cijeli festival. A nas očekuje interesantno i emotivno putovanje kroz stvarne živote ljudi s kojima se svi možemo poistovjetiti. Dokumentarni film je realnost i ta realnost nije onakva kakvu vidimo u igranim filmovima ili, uglavnom, na društvenim mrežama. Dokumentarni filmovi, također, imaju i zaplet i kraj i tvrdim da su mnogi, zapravo, dosta interesantniji i da ih publika doživljava ozbiljnije. A na nekim filmovima, odgovorno tvrdim, poput "Za Samu" ili "Lakonoga", neće biti nijedna osoba u kinu koja neće plakati...
Koliko je, s obzirom na to da je prijavljeno više od 400 dokumentaraca, bilo teško donijeti odluku o filmovima koji će biti prikazani?
Naši selektori su odlični ljudi i vrhunski profesionalci. Uradili su nemoguć posao, pregledali stotine filmova i odabrali one o kojima su se svi složili. U procesu odabira filmova mi se ne oslanjamo samo na direktne aplikacije, nego razgovaramo i sa svjetskim distributerima i pokušavamo doći do filmova koji nas interesuju. Zato je naša selekcija i prošle godine već bila odlična i takva je, vjerujem, i ove godine. Moram naglasiti da su dva pobjednička filma s prošlogodišnjeg festivala ušla u konkurenciju za Oscara, a jedan u najuži izbor od pet filmova. To mnogo govori o kvalitetu naših selektora, ali i žirija.
Zbog čega je "Promjena" slogan ovogodišnjeg izdanja AJB DOC-a? Odnosi li se na teme koje dominiraju u filmovima koje ćemo imati priliku pogledati i, na koncu, koliko su promjene važne?
Promjena je definitivno tema koja prožima većinu filmova na AJB DOC-u. Važna je u našim životima i mi svi težimo ka promjenama, naravno, nabolje. Nekada se treba boriti, žrtvovati, treba strpljenja, ali promjene dođu. Naši ljudi, tražeći promjenu, sele na Zapad, potpuno opravdano, a mi imamo film o Njemici koja seli na Istok, jer je Njemačka preskupa za njenu penziju... Život se radikalno mijenja protagonistima i u filmovima "Za Samu", "Rodeo", "Glasajte za Kiberu" i "Bugarski san". A tek našoj Nudžejmi u filmu "Kuća Male Zvijezde"...
Iako trenutna situacija ne ide naruku kulturnim djelatnicima, činjenica je da bh. autorima inspiracije i talenta ne fali pa sjajni filmovi nastaju uprkos malim budžetima. Potvrđuje to i činenica da će ove godine u okviru AJB DOC-a biti prikazano pet filmova bh. koprodukcije. Kako komentarišete ovu situaciju?
Naša zemlja je u lošijem položaju čak i kada se poredimo s regijom, pa i manjim zemljama poput Crne Gore. Da naši ljudi imaju neizmjeran talent, to su dokazali. Svi ti vrhunski autori koji, uprkos svemu, prave umjetnička djela i osvajaju svjetske nagrade. Mi, kao Al Jazeera, dajemo maksimalnu podršku, ali to ne može i ne smije biti kraj. Nadam se da će se situacija popraviti i drago mi je da se ti kreativni ljudi i autori ne predaju. Zapravo ćemo imati sedam filmova bh. produkcije ili koprodukcije, jer je Al Jazeera koproducent odličnog filma Roberta Zubera "Pitaj slobodno" i već spomenutog filma Slađane Lučić "Kuća Male Zvijezde". A jedan film bh. autora i bh. koprodukcije je i u takmičarskoj selekciji – "Bugarski san" Srđana Šarenca. Svi bh. filmovi su odlični i vjerujem da će publika biti oduševljena.
Potencijala ne nedostaje, a ako je suditi prema punim salama kojima smo svjedočili tokom prvog izdanja AJB DOC-a, ne nedostaje ni interesa javnosti. Kakva je, zaista, pozicija dokumentarnog filma u BiH i ima li ovaj žanr svoju publiku u BiH?
Ja sam bio pozitivno iznenađen odzivom publike prošle godine. Pošteno, nisam siguran koliki je interes publike za dokumentarne filmove u kinu. Mi znamo da postoji interes za filmove koje emitujemo na našem kanalu i znamo da su i koliko su gledani, a mnogi dokumentarni filmovi koje produciramo imaju i veliku gledanost na društvenim mrežama ili YouTubeu. Ali, nisam očekivao tako pozitivnu reakciju i odziv publike kao prošle godine. To mi daje nadu da ovaj žanr, zapravo, ima potencijal i da ima svoju publiku. Mlađi autori bi mogli taj interes podići za nekoliko stepenica, jer imaju priliku da snimaju odlične filmove mobilnim telefonima i ispričaju svoju priču koja je bliža mlađoj generaciji. Mogao bih ovdje dodati da je film koji ćemo prikazati - "Ponoćni putnik" snimljen isključivo mobilnim telefonima, a dobio je nagrade na festivalima poput Sundancea ili Berlinalea.
Koliki je, prema vašem mišljenju, značaj dokumentarnog filma?
Citirao sam jednog od doajena dokumentarnog filma Nicka Frasera, koji je rekao da dokumentarni filmovi mogu promijeniti svijet. I mogu, mnogo toga. Ljudi manje čitaju, više su vezani za vizuelni sadržaj i dokumentarni film je najznačajnija i najdublja platforma televizijskih ekrana, pa i monitora, koja može da prezentuje ozbiljne teme. Dokumentarni filmovi istraživačkog novinarstva prave tektonske promjene u svijetu, a ima indicija da bi to mogla biti ozbiljna platforma i za novinare u regiji.
AJB DOC i ove godine, osim filmova, nudi i interaktivne radionice i treninge. Kakav je interes za ovaj dio programa i možete li našim čitateljima pojasniti šta ovi treninzi i radionice konkretno nude?
Ove godine, kao i prošle, nudimo odličan trening za mlade autore i novinare, koji mi u potpunosti finansiramo. Glavni predavač je Phil Rees, jedan od najboljih i najprepoznatljivijih novinara Al Jazeere. Radit će s mladim autorima upravo na tome kako napraviti ozbiljan istraživački dokumentarac. Podršku će dobiti i od našeg Ede Čelebića, novinara koji je otkrio priču o ilegalnom prisustvu srbijanskih policajaca u civilu u Srebrenici tokom posjete Aleksandra Vučića.
Kakvi su planovi i ciljevi u narednom periodu, postoji li tendencija da ovaj festival, koji je već prepoznatljiv, postane vodeći u regiji?
Drago mi je da je naš festival već, u neku ruku, prepoznatljiv. Još je mnogo toga pred nama, ali vidim po aplikacijama i interesu za AJB DOC da postajemo interesantni i publici i industriji. To je dobro. U regiji imate nekoliko odličnih festivala, poput DokuFEST-a, ZagrebDoxa ili Beldocsa, i mislim da je nama mjesto u tom društvu. Za to će trebati još neko vrijeme, ali mi se nadamo da ćemo vremenom postati jedan od vodećih festivala dokumentarnog filma, ne samo u regiji nego i u Evropi pa i šire. Zašto ne?!
