Donosimo detaljnu analizu! Ovi filmovi su obilježili 2019. godinu

Među njima su oni koji su trajno promijenili tokove u filmskoj industriji, oni koji su zabilježili rekorde po zaradama na kino blagajnama i oni naslovi koje smo željno isčekivali jer dolaze od etabliranih filmskih autora.

Proteklu godinu su obiljžili filmovi koji su udovoljavajući interesu široke publike bilježili rekorde u zaradama ("Avengers: Endgame"), ali i oni naslovi koji su u kinematografskom smislu trijumfovali prolaskom "ispod radara" mainstreama.

Filmska industrija nam je u 2019. podarila pregršt epskih drama, akcionih spektakala, dokumentaraca i komedija te sa sigurnošću možemo reći da je ovo bila dobra godina. Kvalitetu sveukupne produkcije su doprinijeli i streaming serivisi, pokazujući kako postaju ozbiljni igrači na filmskom tržištu, pa tako samo Netflix ove godine ima nekoliko naslova koji pretenduju na Oscare ("Irishman", "Two Popes"). Streaming platforme ukazuju na crne slutnje kako će se budućnost filmske industrije, nakon što se tome povinovala i televizija, svesti na riječi koje publici omogućavaju manevar u organiziranju slobodnog vremena, a to su čarobne riječi - "na zahtjev".

Joker

Filmska godina je prošla u sjeni "Jokera" Todda Phillipsa, koji je nakon trijumfa u Veneciji hipnotisao kino publiku diljem svijeta, donoseći sasvim novi uvid u stripovsku biografiju najslavnijeg antiheroja DC-ja, objašnjavajući porijeklo zla koje producira bolesno društvo, u kojem pojedinac trpi zbog iskrivljene percepcije vrijednosti. U nevjerovatnoj glumačkoj transformaciji Joaquina Phoenixa (koji je to učinio kompleksije i od Heatha Ledgera i Jacka Nicholsona), "Joker" se pojavio kao odgovor na globalne probleme, izvrnuo stereotip predstavljanja negativaca na velikom platnu i utržio preko milijardu dolara, čime je postao najprofitabilniji antijunački film svih vremena. Svojevrsi hommage filmoviima "Kralj komedije" i "Taksist", režija "Jokera" je prvobitno trebalo da bude povjerena Martinu Scorseseju, međutim od starih naslova na "Jokeru" je angažovan samo Robert De Niro, koji ponavlja svoju ulogu komičara i potencira morbidan humor.

Parasite

Ipak, struka i kritika drži da "Joker" nije najbolji film u 2019., jer je južnokorejski autor Bong Joon-ho pomjerio granice gubitništva (ali i filmskog promišljanja) naslovom "Parasite", koji je odnio Zlatnu palmu u glavnoj kompeticiji Filmskog festivala u Cannesu. Priča o siromašnoj porodici iz predgrađa, koja doslovno iz podruma i života u kanalizacijskim kanalima želi dosegnuti život bogatih, nesvakidašnje je režirana provodeći gledatelja kroz splet nevjerovatnih događaja na ivici slapstick komedije. Kada vozač bogatog korporativiste na prevaru uposli gotovo sve članove svoje porodice da se brinu o potrebama njegove kćeri, sina i supruge, apetiti za preuzimanjem načina života bogataša će porasti do bulimičnih razmjera i postaviti ih u situaciju "ubij-ili budi ubijen". Oni zaposjedaju bogataševu kuću, poput najgorih parazita, ali tamo se već kriju krpelji u ljudskom obliku, s kojima će se sukobiti. Boon-ho je napravio savršen prikaz procijepa između sjaja savršeno zelenih travnjaka i smrada kanalizacije, u kojem žive današnji stanovnici Južne Koreje. Filmu "Parasite" predviđaju i Oscara u kategoriji Najboljeg filma s neengleskog govornog područja.

"Irishman"

Netflixov preskupi "Irac" u režiji Martina Scorseseja, koji je 160 miliona dolara potrošio na tri i po sata gangsterske priče o američkoj korupciji i nečasti podzemlja, okuplja glumačke bardove. Obuhvatajući nekoliko desetljeća, priča filma evocira jednu od najvećih neriješenih misterija u američkoj historiji. "Irac" je nadimak Franka Sheerana, kroz čiju vizuru posmatramo njegov život kao plaćenog ubice. Sheeran (De Niro) je ubio više od 25 ljudi po naredbi šefa mafije Russella Bufalina (Joe Pesci), a navodno je na njegovom dugom spisku osoba za likvidaciju završio i sindikalni vođa Jimmy Hoffa (Al Pacino). Snimljen na čak 117 lokacija, film obuhvata dugo vremensko razdoblje u životima glavnih protagonista, pa tako sedamdesetšestogodišnji De Niro glumi Sheerana od njegove 34. te do smrti u 83. godini, što je uslovljavalo CGI podmlađvanje lica i korištenje tehnologije koju je razvila tvrtka Georga Lucasa. Publika je film okarekterisala kao predug i dosadan, a Scorseseju najviše zamjeraju da je odustao od svog talenta da proizvede negativce koje ćemo zavoljeti, po čemu su poznati gotovo svi njegovi emocionalni bogalji koji su simbolično završavali i u naslovima filmova (“Razjareni bik”, “Taxista”, “Kralj komedije”, “Vuk s Wall Streeta”…).

Once Upon A Time in… Hollywood

Željno iščekivani deseti naslov Quentina Tarantina "Once Upon a Time in… Hollywood" ponovo se ruga obrascima koje nameće holivudski mainstream. Uvenula zvijezda vesterna (Leonardo Di Caprio) i njegov dubler (Brad Pitt) pozicionirani su kontekst 60.-tih godina i suočeni su s novim susjedima – Sharon Tate (Margot Robbie) i njezinim suprugom Romanom Polanskim, koje će zadesiti mučna situacija ubistva glumice u visokoj trudnoći. Propali vestern glumci pripovijedaju o filmskoj industriji čije promjene nisu uspjeli preživjeti, ogrnuti u neonski štih tadašnjih ulica, nostalgije, ekstatičkog tumaranja i krvi. Tarantinovi obožavatelji su toliko išekivali naslov s obećavajućm glumačkim imenima da im je naposlijetki bilo teško priznati kako je Tarantino akciju (koja ga je proslavila) podredio višesatnom filozoifiranju i ekstenzivnim scenama kino referenci, čiji je vrhunac pojava Bruce Leeja u montažnim vratolomijama. Tarantino nam je želio reći kako stari i kako vidi svoj posao, ali ne tako uspješno kao što je to ove godine uspio Pedro Almodovar.

Pain and Glory

Autofikcija "Pain and Glory" ("Tuga i slava") u kojoj alterego Pedra Almodovara zapada u kreativnu inerciju, testamentarni je film najslavnijeg španskog filmskog autora, koj također ima velike šanske uzeti Oscara za strani film. Almodovar je svoj film predstavio u Cannesu, a slijedeći svoj prepoznatljivi rukopis živopisnih boja i pripovijedanjem koje koketira sa sapunicama, dao nam je na znanje kako izglega starenje, bol i homoseksualizam te njegov odnos s majkom. U filmu saznajemo kada se i kako inficirao filmom (u kinima siromašne okolice Valecije kojih se «sjeća po mirisu urina»), zatim kako vrijeme oduzima tijelu osnovne funkcije te kako sjećanje i nostalgija postaju prvi simptomi bolesti poznatije po imenu - smrt. U filmu kojeg karakteriše uspavljujuća mirnoća, Antonio Banderas igra Almodovara, pobjegavši od svih holivudskih stereotipa, dok njegovu filmsku majku igra Pedrova ljubimica, stantardno odlična Penelope Cruz.

"The Favourite"

Film koji je dominirao ovogodišnjim Nagradama Evropske filmske akademije (EFA), gdje je osvojio čak 8 nagrada (uključujući i onu za najbolji evropski film) jeste britanski naslov "The Favourite" u režiji grčkog autora Lorgosa Lanthimosa, kojeg zbog koketiranja s nadrealizmom zovu novim Bunuelom. Radnja filma je smještena nekoliko vijekova unatrag u englesku prošlost i prati kraljicu Anne (Olivia Colman), jednu od manje poznatih monarha Engleske koja je vladala početkom 18. vijeka i dešavanja na njenom dvoru. Kraljica je poprilično lošeg zdravlja, a i njezino mentalno stanje nije baš najbolje, pa zemlju iz sjene vodi dama po imenu Sarah (Rachel Weisz), kraljičina bliska prijateljica u postelji i vješti manipulator, sve dok se na dvoru ne pojavi buntovna Abigail (Emma Stone). Olivia Colman je za ulogu kraljice nagrađena Oscarom, a zanimljivo je da upravo ona igra kraljicu u posljednjoj sezoni izuzetno popularne Netflixove serije “The Crown”. Provokativna, odlično kostimirana “Miljenica” pokazuje sve suštinske slabosti vladanja, dekadencije i eksploatacije, koja potvrđuje kako smo svi “zamjenjivi”.

Lighthouse (Svjetionik)

Sto godina nakon radnje filma "Miljenica", u 19. vijek, pozicionirana je priča maestralno režiranog i snimljenog filma "The Lighthouse", u čijem središtu radnje se zatiču dva svjetioničara (Willem Dafoe i Robert Pattinson). U crno-bijelim kontrastima, Robert Eggers dvojicu morskih vukova, starog svjetioničara i njegovog mladog pomoćnika izoluje od ostatka svijeta, dodjeljujući im podjednako nečistu savjest i tajne koje će, kako radnja ide ka svom vrhuncu, dovesti do iznenađujućih saznanja. Na tom putu, svjetioničari polako ali sigurno gube razum i haluciniraju u priviđenjima morskih sirena, vodeći se za lošim znacima na moru, poput mrtvih ptica koje pretskazuju horor. Triler "Svjetionik" je dominirao u festivalskom životu, ali je vrlo brzo "pokazao svjetlo" i kod široke kino publike željne autentičnih i napetih trilera, produciranih klasičnim filmskim sredstvima. Zrnasti 4:3 format daće vam uvid u samoću i okrutnost izolacije na moru, gdje i najjači umovi mogu poludjeti zurenjem u pučinu i osluškivanjem upornog cvijeljenja vjetra. Film svjedoč o tome kako svaka noćna mora počinje zbog krivice, pohlepe i srama. Ocjena – svakako pogledati!

A Hidden Life (Skriveni život)

Svi oni koji tragaju za specifičnom poetskom atmosferom u filmovima, primijetili su ovogodišnji film Terrencea Malicka, koji o fašizmu govori ne samo kao socio-političkoj prijetnji već i kao moralnom i duhovnom repelentu. Priča prati stvarnu osobu Franza Jägerstättera (August Diehl), čiji se život krajem tridesetih godina prošlog vijeka u Austriji zauvijek promijenio s pojavom nacizma i činjenicom da se morao pridružiti armiji Trećeg Reicha. Za razliku od svih filmova o nacizmu, Malick pokazuje razmjere moralnog otpora tiraniji I dolazi u pravo vrijeme kada se mračne političke sile bude, uprežući radikalni svjetonazor u uzde desničarenja. Muzika i umjetnost filmske fotografije su ono što krasi gotovo sve Malickove filmove (“The Tree of Life”), a u ovom posljednjem sviraju simfoniju priče koja daje novi uvid u destruktivno služenje državi, bogu, naciji i, na koncu, sebi samom.

Avengers: Endgame (Osvetnici: Završnica)

Umjetnost filma na trenutak možemo zanemariti jer smo dužni navesti I činjenicu da smo ove godine dobili film koji je zabilježio svjetski rekord u zaradi na kino blagajnama. To je naslov “Avengers: Endgame”, epski zaključak na Marvelovu dugogodišnju kinematografsku sagu o superherojima, koji je pokušao vratiti balans dobra i zla u univerzumu i u tome uspio. Blockbuster, kojeg su režirali Anthony i Joe Russo, utržio je nevjerovatnih 2 milijarde I 800 miliona dolara, čime se pozicionirao na prvo mjesto liste najisplativijih filmova, pretekavši Cameronovog “Avatara” za samo deset hiljada dolara. Svega pet filmova u historiji filma su dobacila do dvije milijarde, a među njima je i prethodni Malverov film “Avengers: Infinity War”, u kojem je također igrao Robert Downey Jr.

Star Wars: The Rise of Skywalker (Star Wars: Uspon Skywalkera)

2019. godina že biti upamćena po kraju "Star Wars" sage, naisplativije franšize svih vremena, koju je 1977. godine započeo George Lucas, kao svemirsku operu u čijem je središtu radnje junak nazvan Luke Skywalker. Zahvaljujući filmovima i popratnim proizvodima u vidu pormotivnih materijala, igračaka i ostalih načina komercijalnog brendiranja, franšiza je procijenjena na vrtoglavih 20 milijardi dolara. Saga je možda završila, ali priča nastavlja živjeti vječno. JJ Abrams je režirao «Uspon Skywalkera» koji traje 155 minuta i to je najduži film u čitavoj franšizi, a fanovi su nakon 42 godine kraj dočekali poprilično razočarani pričom. Ipak, film bilježi odlične rezultate u kinima te posjeduje epitet petog najboljeg otvaranja u istoriji kino prikazivanja. Disney (koji je kupio prava od Lucas Filma) još jednom potvrđuje kako je holivudska industrija mašina za proizvodnju novca, koja ponajbolje eksploatiše uspjeh prethodnih filmova i nostalgiju koju publika osjeća prema njima.

Sretna vam filmska Nova godina!