Dokumentarni film "Trst, Jugoslavija" prikazan u Meeting Pointu

Nakon što je slomom komunizma nekadašnji Ponte Rosso nestao, u Trstu je ostao žal za vremenima u kojima je grad bio centar trgovanja između Italije i bivše Jugoslavije, kazao je italijanski režiser Alessio Bozzer nakon večerašnje projekcije.

Bez obzira što je, pojašnjava Bozzer, u vrijeme milionskih posjeta gradu kod velikog broja Tršćana postojao osjećaj nelagode zbog prisustva mnogobrojnih stranaca, danas se osjeća žal za vremenom u kojem su se mnogi stanovnici grada "basnoslovno" obogatili.

"Ovo je film o Trstu i bivšoj Jugoslaviji, ali i njihovom odnosu. Alessija je film doveo u region, prvo u Skoplje, a zatim u Sarajevo", poručio je prije projekcije ambasador Italije u BiH Nicola Minasi..

U ranijem intervjuu za Al Jazeeru, Bozzer je istakao nekoliko stvari o motivima zbog kojih je snimio film.

"Priču sam sklopio iz mnogo priča i za mnoge ljude dolazak na Ponte Rosso bio je simbol slobode. Jedna žena iz Sarajeva, koja godinama živi u Trstu, napisala je u jednom članku da je za nju, kad je bila mlada, Ponte Rosso bio mjesto koje najviše pamti po mnogobrojnim bojama. Ta ideja da se iza druge strane granice nalazi pitoreskan život – to je, po mom mišljenju, veoma simbolična stvar. Doći na Ponte Rosso bio je izbor slobode, a svi ljudi iz bivše Jugoslavije rekli su mi tokom snimanja filma da je na određeni način socijalistička vlada žmirila na jedno oko kad je bio u pitanju dolazak u Trst. Vlada je bila otvorena prema ideji da dozvoli ljudima dolazak u Trst jednom ili dvaput godišnje", rekao je Bozzer.

Dokumentarnim filmom Trst, Jugoslavija Alessio Bozzer podigao je spomenik jednom iščezlom vremenu, u kojem je, i pored "željeznih zavjesa" i hladnog rata, postojalo mjesto u kojem se toleriralo prelaženje granica, poticala trgovina i afirmirao susret s ideološki drugačijim svijetom. To mjesto je "glasovita" tršćanska pijaca Ponte Rosso.