Događaj koji je obilježio život Žarka Lauševića: Ubistvo koje je opisao u knjizi
U Sjedinjene Američke Države se preselio 1999. Nakon dvije godine je, poslije više izrečenih presuda koje su ukidane pred Vrhovnim sudom Crne Gore pravosnažno osuđen na maksimalnu kaznu zatvora od 13 godina zbog prekoračenja nužne odbrane u obračunu.
Tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić ga je pomilovao 2011. na osnovu bilateralnog sporazuma između Srbije i Crne Gore koji predviđa da osuđeni izdržava kaznu u zemlji čiji je državljanin. Žarko je u knjizi "Godina prođe, dan nikad" opisao šta se događalo u toj kobnoj noći.
"Vadim pištolj iz moje torbe i istog trena ga repetiram upravljajući ga prema napadaču. On skače na mene! Vidim mu tu, na par centimetara od mene onaj isti luđački pogled i nikakav strah. Hrvemo se, stojeći, oko mog pištolja. Vidim da nešto viče, ali ništa ne čujem. Moj CZ-99 je između naših grudi. Četiri ruke koje se otimaju. Pritišćem okidač. Ništa se ne događa. Ni zvuk, niti siledžija odustaje. Pucam ponovo. Ništa. 'Bože, radi li ovaj pištolj uopće?' Pucam ponovo. Ne znam koliko puta i ne znam gdje. Mislim da sam ga pogodio. Pritisak popušta, njegovo tijelo se odvoji od mene", napisao je.
Nakon toga je naveo da je vidio kako drugi napadač bode njegovog brata slomljenom bocom pa je i u njega pucao.
"Ubio sam dva momka što su tek zakoračila u život! Da nisam, mi bismo bili mrtvi! I Mili i ja. Da mi je oteo pištolj, ubio bi me! A onaj drugi je klao Milog kao životinju preda mnom. S koljenima na njegovim grudima mog brata onesviještenog i nepomičnog - kolje slomljenom flašom! Pucao sam. Nisam imao izbora. Nisam znao ništa drugo. Nikad to sebi neću oprostiti", napisao je.
Andrija Kažić, kojeg je Žarko teško ozlijedio, je 2009. kazao da je oprostio glumcu.
"Život ide dalje i, nasreću, ja danas imam svoju sreću. Imam posao, a prije svega imam dva sina, što je najbitnije, jer se poslije nesreće polemisalo da neću moći da imam djecu, budući da sam bio ranjen u testise. Daleko je teže onima koji su izgubili djecu. Sa Pejovićima nisam u kontaktu, a Vučinići su mi komšije i znam da i oni danas imaju svoje živote. Njima jeste ostala ogromna bol za izgubljenim sinom, ali sve to postepeno ide u zaborav. Takav je život", ispričao je.
Te iste godine su Slavica Vučinić i Slavka Janošević, sestre ubijenog Radovana Vučinića, uputila pisme javnosti Srbije. U njemu su navele da njihova porodica očekuje da Žarko do kraja odsluži kaznu i da ne žele krvnu osvetu.
"Od ubistva u kafiću Epl prošlo je 16 godina. Za to vrijeme, navodnoj osveti bili su dostupni i djeca Žarka Lauševića i Branimir Laušević sa porodicom i njihova sestra pa u jednom trenutku čak i sam Žarko. I? Šta im se dogodilo? Ništa i, što se porodice Vučinić tiče, ništa im se i neće dogoditi", navele su.
Žarko je preminuo danas u 63. godini.
