Branislav Trifunović: Sve ovo što se dešava u Srbiji i Bosni je jedan put ka izlječenju, vrijeme je da idemo dalje

Predstava "Bilo jednom na Brijunima" u režiji Kokana Mladenovića bit će odigrana 27. februara u Bosanskom kulturnom centru s početkom u 20 sati. U njoj Trifunović tumači lik Josipa Broza Tita, a pored njega glume i Tihana Lazović (Elizabeth Taylor), Sanja Marković (Jovanka Broz) i Milan Marić (Richard Burton).

Predstava polazi od stvarnog historijskog susreta dva bračna para: Tita i Jovanke Broz s Richardom Burtonom i Elizabeth Taylor. Ovaj susret dogodio se na ostrvu Brijuni sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Na samom početku razgovora za Klix.ba Trifunović ističe da publika može očekivati neočekivano.

"Nekako ljudi kad vide to četvero ljudi prevashodno misle na neku isključivo komediju. To jeste komedija, samo što nije samo komedija da bi se neko nasmijao. Postavlja i otvara puno pitanja na koja nismo imali odgovor i stavlja taj susret iz 1971. godine u jedan politički kontekst koji nekako rasvjetljuje, čini mi se, i jedan dio historije Jugoslavije - bar po našem viđenju", priča nam Trifunović.

Uzevši u obzir da je riječ o susretu o kojem nema mnogo detalja dalje pojašnjava: "To jeste jedan susret za koji mi znamo da se desio, postoji pet ili šest fotografija i dvije ili tri rečenice u nekim knjigama. Suštinski niko ne zna šta su oni radili tri dana na tom ostrvu. To je bio neki prostor za naše domaštavanje i namaštavanje".

Predstava nije ni u slavu Tita, ni protiv Tita

Trifunović u predstavi tumači lik Josipa Broza Tita, a napominje da mu je najizazovnije bilo "ponovo čitati i otkrivati stvari o njemu koje nije znao".

"Nije ova predstava ni u slavu Tita niti nešto protiv Tita - ona samo nekako osvjetljava cijeli kontekst. Ta biografija Titova, trenutno čitam neke knjige i bavim se više njime nego što sam se bavio ranije, jeste jedna filmska biografija. Užasno je nevjerovatno poredati sve te događaje u njegovom životu i povezati ih u jednu ličnost - to je potpuno fascinantno. Zanimljiva historijska ličnost, ali nije ova predstava samo o Titu ili samo o njih četvero", pojašnjava Trifunović.

Ističe da je predstava pisana iz vizure četvero glumaca koji igraju te da se u jednom trenutku prepliće njihova privatna stvarnost s nekim stvarnostima koje su moguće da kreiraju ova četiri lika na sceni.

S Trifunovićem je na sceni i njegova supruga Tihana Lazović, a o saradnji s njom kaže da to funkcioniše sasvim normalno.

"Funkcioniše normalno, kao što bi funkcionisalo s bilo kim drugim. Mi smo ovu predstavu napravili iz prijateljstva svih nas zajedno i učvrstili smo to prijateljstvo. Stvarno sve četvero obožavamo ovu predstavu i jako volimo da je igramo. Poslije dvije i po godine se igrala skoro sto puta po cijeloj bivšoj Jugoslaviji i inostranstvu i osvojila brojne nagrade na festivalima. Napravili smo ovu predstavu da smo uživali. To je postalo jako rijetko u pozorištu", napominje.

Kad je riječ o dosadašnjim reakcijama na predstavu koja je svoju premijeru imala 2023. godine srbijanski glumac navodi kako je publika oduševljena.

"Doživjeli smo gotovo stopostotne ovacije gdje god smo igrali od Slovenije do Crne Gore. Nije bilo ravnodušnih, čini mi se da ne izlaze ravnodušni poslije te predstave bez obzira koliko se smijali. Mislim da im se otvaraju neke druge vizure i nerijetko su ljudi izlazili uplakani na tom kraju jer su neke stvari povezivali. Razne su emocije", kaže Trifunović.

Mržnja o kojoj pričaju 30 godina ne postoji među običnim ljudima, pogotovo u Bosni

Komentarišući jugoslavensko naslijeđe na Balkanu ističe da sa sjetom gleda na period u kojem se na ovim prostorima bolje živjelo.

"Mislim da je to bilo neko bogato naslijeđe. Nemam nikakvu pretjeranu žal, ali naravno da sa sjetom gledam na to kako smo nekad živjeli u jednoj zemlji i imali sve to što je rijetko koja druga zemlja imala, ali situacija je takva kakva je", navodi.

Uz to dodaje kako mu je cijeli ovaj prostor jako bitan.

"Mislim da imamo sreću da živimo u prostoru u kojem se razumijemo - kako god se taj prostor zvao i koja god to zemlja bila, ali komuniciramo na jednom jeziku kako god ga ko zvao. Ja volim cijeli taj prostor i meni je taj prostor bitan i važan bez ikakvog pozivanja na nekakvo ponovno osnivanje Jugoslavije jer mi je bitno da se razumijemo i možemo da pričamo bez ikakvih problema", pojasnio je.

Trifunović je istaknuo i svoju podršku protestima u Sarajevu koje su pokrenuli mladi nakon tragične tramvajske nesreće.

"Naravno da je i Beograd, koliko god u svojim problemima, ljudi mi smo ovdje već više od godinu dana na ulici. Naravno da smo ispratili, čini mi se da su studenti odmah prenijeli svoju podršku građanima Sarajeva i mislim da je to najbolja poruka koju možemo poslati. Mislim da je sve ovo što se dešava u Srbiji i Bosni jedan put ka nekom izlječenju. Mislim da svi mi što više treba da budemo na ulicama i promijenimo te neke uvriježene politike koje su nas dovele da 30 godina poslije tih ratova neko razgovara o tome i dalje da pričamo o nekoj navodnoj mržnji, iako ta mržnja, čini mi se, među običnim ljudima koje ja srećem u regiji ne postoji, pogotovo ne postoji u Bosni", naveo je.

Nadam se da smo na putu da se svi zajedno izliječimo na ovim prostorima

Potom je dodao: "Nadam se da smo na putu da se svi zajedno izliječimo na ovim prostorima. Skoro sam rekao u nedavnom intervjuu da se nadam da ćemo nakon svih ovih protesta moći da se izgrlimo svi mi zajedno i Bosna i Srbija i Hrvatska i Crna Gora. Čini mi se da je vrijeme da idemo dalje".

Uzevši u obzir da se Trifunović kroz godine nije libio govoriti o politici i društvenim prilikama, osvrnuo se i na trenutna dešavanja na Berlinaleu gdje su se učesnici pobunili u otvorenom pismu osuđujući festival zbog šutnje o genocidu u Gazi i cenzure umjetnika. Festival je pokušao braniti "pravo umjetnika na šutnju", a Trifunović ističe da se s tim ne slaže.

"Ja mislim da je svaka umjetnost vrlo politična i mislim da je svaki film na neki način političan. Tako da sam se malo iznenadio što je gospodin predsjednik žirija koji je inače dosta priča o politici u svojoj historiji, ne želi da priča o Gazi niti da se osvrće na sve to što se dešava, na taj užas tamo", navodi glumac.

Istaknuo je da ga je začudilo to što je Wim Wenders odbio govoriti, ali da ga, s druge strane, ne iznenađuje uzevši u obzir ko dominantno finansira filmsku industriju.

"Malo mi je žao što jedan takav čovjek sa takvim imenom, renomeom i pedigreom sebe dovede u situaciju da ne smije da progovori ništa o očiglednom genocidu koji se dešavao i dešava se u Gazi", zaključio je Trifunović.