Autori filma "Oslobođenje u 26 slika": Neka vazduh treperi kao da nebo gori

Na programu su besplatno dostupna 33 kratka filma, snimana u okviru projekta "Sarajevo grad filma" Obala Art Centra - Sarajevo Film Festivala, koja su u Sarajevu okupljala mlade profesionalce na snimanju jednog kratkog filma. Program, koji su kao poklon publici organizovali Sarajevo grad filma UNESCO-a i Grad Sarajevo. Film "Oslobođenje u 26 slika" možete pogledati do 12. aprila.

Kakvo je bilo iskustvo snimanja filma u Sarajevu? Kakva je bila ekipa, atmosfera…?

Marko: Savršeno! U potpunosti profesionalno i uvriježeno prijateljski za Sarajevo. Svi do jednog prava raja! Još i danas pamtim kako smo prilikom jedne ključne scene i postavljanja dugog neprekinutog kadra, kao autori poželjeli imati lokve te tačno određenu količinu vode radi refleksije na asfaltu uz micanje automobila koji nam nisu vizualno odgovarali, i uz magičnu produkciju - sve nam je bilo omogućeno. Kako su moja iskustva većinom vezana za kraće forme, bilo je genijalno doživjeti tako profesionalnu razinu rada kao na filmu dugog metra i to već pri početku mog filmovanja.

Ivan: Iskustvo je bilo izvrsno. Najveći i najprofesionalniji set koji sam ikad imao i jako dragi i ugodni suradnici!

Danas, s ovim vremenskim odmakom, koliko ste zadovoljni tim projektom?

Marko: Iskreno, ovo je jedan od rijetkih projekata s kojim sam zadovoljan i danas. Inače sam najstroži kritičar vlastitog rada, poput većine kreativaca u trajnoj sinusoidi ega i nesigurnosti.

Ivan: S obzirom na okolnosti, tu prvenstveno mislim na svoje neiskustvo, super je ispalo!

Koliko je Sarajevo prisutno u vašem filmu?

Marko: S obzirom na našu filmsku priču koja je vezana za posljednju diverziju sarajevskog penzionera partizana, svi eksterijeri bili su upravo izabrani da bi prikazali neke od prepoznatljivih vizualnih detalja grada, a ujedno i pozivam gledatelje da otkriju i fragmente scenografije u svakom kadru interijera u kojima također ima jako puno ovog ponositog grada. Neka vazduh treperi kao da nebo gori!

Ivan: Sarajevo je vrlo bitan element filma. Osim što nam je glavnu ulogu igrao Vlado Jokanović, legenda sarajevskog teatra. On u filmu glumi našu viziju fiktivnog Valtera Perića, u slučaju da je preživio rat i ostao živ do dana kad smo snimali film. Dakle, mislim da teško može "sarajevskije" od toga.

Je li svijet filma još uvijek vaša preokupacija, profesionalni i životni izbor?

Marko: Iako sam filmski outsider po vokaciji i "the oldest young film talent from the region" po uvjerenju, a već 18 godina profesionalno radim u advertisingu kao copywriter i kreativni direktor, ipak uvijek imam nekoliko filmskih projekata u raznim fazama razvoja, neovisno o tome u kojoj sam ulozi: kao reditelj, scenarist, kreativni savjetnik ili zadužen da pomognem oko produkcije. Naravno, još nisam ostvario finalni cilj - režiju cjelovečernjeg igranog filma, no u hrvatskim uvjetima - biti debitant u tom formatu često biva ostvareno tek u kasnim srednjim godinama. Po toj logici već sam rubno na izlasku iz tog vremenskog razdoblja stoga je petogodišnji plan postavljen, pa tko doživi - pričat će! Odvojeno od toga, ljubav prema pričanju priča kroz filmsku umjetnost je sveprisutna i vječna, neovisno o mojim osobnim ambicijama. Uostalom, i sam život je hibridni film s bezbroj isprepletenih žanrova.

Ivan: Da, profesionalno se bavim filmskom režijom, doduše uglavnom dokumentarcima i namjeravam to raditi i dalje.