|

Alvaro Gonzalez-Aller dokumentovao najljepšu bajku bh. košarke: Kao dijete gledao sam Delibašića

Alvaro Gonzalez-Aller dokumentovao najljepšu bajku bh. košarke: Kao dijete gledao sam Delibašića
312
E. Lj.
21.9.2019. u 22:06
14
komentara
312

dijeljenja
Alvaro Gonzalez-Aller dokumentovao najljepšu bajku bh. košarke: Kao dijete gledao sam Delibašića Alvaro Gonzalez-Aller (Foto: I.Š./Klix.ba)
Španski novinar i scenarista Alvaro Gonzalez-Aller dokumentovao je nevjerovatnu priču o igračima košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine koji su se 1993. godine okupili u ratom zahvaćenom Sarajevu i kao prva državna reperezentacija nastupili na Evropskom prvenstvu u Njemačkoj gdje su osvojili osmo mjesto.
Film "Nevjerovatno putovanje" koji je snimio u saradnji s rediteljem Oliverom Valenteom i producenticom Ursulom Romero je u okviru programa AJB Prikazuje premijerno prikazan na AJB DOC Film Festivalu. Tim povodom razgovarali smo s Alvarom Gonzalezom-Allerom koji nam je ispričao kako je došao na ideju da ekranizira priču o najvećem uspjehu bh. košarkaške reprezentacije.

"Ja sam iz Madrida i veliki sam navijač Real Madrida. Kao dijete sam često išao na utakmice, a tada je jedan od igrača bio Mirza Delibašić. Iako je igrao samo dvije sezone postao je jedna od legendi ovog kluba. Tokom mog boravka u Sarajevu 2014. godine na TV-u sam nekako naletio na dokumentarac o Mirzi. Nakon filma sam želio malo više da saznam o njemu pa sam počeo istraživati, tako sam i saznao za generaciju koja je 1993. godine otišla na Evropsko prvenstvo. Preko prijatelja Gorana Terzića kontaktirao sam Emira Halimića koji je bio na tom prvenstvu. Prvobitno sam želio napraviti intervju s Halimićem, ali nakon razgovora s njim shvatio sam da je nemoguće sve ispričati za tako kratko vrijeme. Način na koji je Emir pričao, njegova iskrenost i emocije natjerali su me da ovu priču ispričam iz perspektive igrača", ispričao je.

Za reprezentaciju BiH koja je 1993. godine nastupila na Eurobasketu igrali su Sabahudin Bilalović, Mario Primorac, Samir Avdić, Senad Begović, Gordan Firić, Emir Mutapčić, Emir Halimić, Adis Bećiragić, Ilijas Mašnić i Samir Selesković, a s klupe su ih vodili Mirza Delibašić i Ibrahim Krehić.


"Sabahudin Dino Bilalović je vjerovatno dao najviši doprinos svom timu, ali i nastanku ovog dokumentarca. Bio je najbolji strijelac Evropskog prvenstva 1993. godine, a sa sobom je uvijek nosio malu kameru kojom su on i njegova supruga bilježili sve ono što se dešavalo u proljeće i ljeto te godine. Zavaljujući Dini i Nasihi sada imamo snimke Mirze Delibešića koji nikada ranije nisu objavljeni što ovom projektu daje dodatnu vrijednost. Naravno, i ostali igrači su dali veliki doprinos ovom projektu i zanimljivo je to što su oni jedinstvena grupa prepuna različitih karaktera. Izdvojio bi i pomoć tehničkog koordinatora Jovice Rakovića koji nam je otkrio mnoge detalje i ustupio svoj notes u koji je bilježio svaki trenutak tog perioda", rekao je.

Ta ekipa je, ističe naš sagovornik, bila više od ekipe.

"Ti igrači su željeli svoj narod predstaviti u drugom svjetlu. Oni nisu igrali košarku zbog same igre ili njih samih, već za svoj narod, za neki viši cilj", naglasio je.

Tokom snimanja ovog dokumentarca Alvaro je razgovarao s mnogim bh. igračima i ljudima koji su bili dio ove priče, a naročito mu je drago što je dio ove priče i Dino Rađa.

Foto: I.Š./Klix.ba Foto: I.Š./Klix.ba


"Pomoć hrvatskih igrača je zaista bila začuđujuća, je su u tom trenutka BiH i Hrvatska bile u ratu. Ljudi poput Dine Rađe I Tonija Kukoča su dali svoj maksimum da njihove kolege koje su bez ičega stigle u Split imaju opremu dostojnu profesionalnih igrača. Međutim, Dino ne misli da je uradio išta specijalno. Kada sam ga pitao zašto je to uradio jednostavno je odgovorio: 'Jer su to moji prijatelji i oni bi učinili isto za mene'", otkrio je.

Priča nam kako je najupečatljivija utakmica s Evropskog prvenstva 1993. godine je četvrtfinale između Bosne I Hercegovine i Hrvatske.

"Hrvati su bili drugi na Olimpijadi 1992. godine, izgubili su od tada poznatog 'dream teama'. Ali na ovom prvenstvu nisu imali Dražena Perovića koji je preminuo samo nekoliko sedmica prije prvenstva što je mnogo utjecalo na tim. Žal i tuga za Draženom mogla se osjetiti i kod igrača BiH. Iako su zemlje bile u ratu meč je prošao bez incidenata, ali je bio zanimljiv iz više razloga. Naime, BiH je bila jedina reprezentacija koja je imala 10 igrača, ostale reprezentacije imale su po 12 igrača. Mario Primorac je zbog sigurnosti svojih najbližih, jer je odabrao da igra za BIH umjesto Hrvatske, bio primoran odustati od prvenstva, dok je Emir Mutapčić bio povrijeđen. Kraj utakmice dočekali su sa osam igrača. Izgubili su rezultatski, ali ono što je tada ova ekipa pokazala važnije je od bilo kojeg rezultata", naglasio je.

Na kraju razgovora pitali smo ga misli li da košarkaška reprezentacija BiH može ponoviti ovaj uspjeh.

"Prije nekoliko godina U17 tim je postao prvak Evrope. BiH je oduvijek rađala talentovane košarkaše, Jusuf Nurkić i Džanan Musa su sada najpoznatiji, ali novi mladi košarkaši sigurno dolaze. Koliko potencijala ima dokazuje i činjenica da su prvi prvaci Evrope sa područja Jugoslavije upravo bili igrači sarajevske Bosne. Možda će neki reći da je to daleka prošlost i da ne treba toliko potencirati šta je bilo već se okrenuti sadašnjosti, ali biti evropski prvak je nešto što dokazuje da ovdje ima potencijala. Ipak, razlika između tog perioda i danas jeste da novac sada igra puno veću ulogu te da je teško ostvariti rezultate bez ulaganja. Prema mom mišljenju je upravo to ono što nedostaje BiH da napravi neki veći iskorak bar što se košarke tiče", poručio je Alvaro Gonzalez-Aller.
Prijavi grešku


Komentari (14)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...