Deset lakih komada sa....
0

Ajla Alihodžić, TV1: Zbog Guardiole pratim Barcelonu

Razgovarala: Aida Džaferović
(Foto: Feđa Krvavac/Sarajevo-x.com)
Ajlu Alihodžić odnedavno imamo priliku gledati u ulozi voditeljice informativnog programa TV1. Prije nego što je stala pred kamere, 22-godišnja Zeničanka je godinu dana na terenu sticala neprocjenjiva novinarska iskustva. A upravo je zbog ljubavi prema novinarstvu, koju vuče još od osnovne škole, svoj rodni grad odlučila zamijeniti Sarajevom, gdje je upisala studij Žurnalistike. Rad na prvoj news televiziji u BiH smatra privilegijom jer ima priliku učiti od najboljih u ovom poslu.

Godinu dana si radila iza kamere, a sada si preuzela i ulogu voditeljice? Koji dio posla ti je draži i zašto?

Svaki aspekt ovog posla ima svoje čari. Međutim, rad na terenu ( iza kamere) je moja prva ljubav. Nema ljepšeg osjećaja nego na kraju dana ugledati plodove svog rada. Dok rad ispred kamere zahtijeva i u prvi plan stavlja neke sasvim druge stvari - način prezentacije, dikciju, izgled ....

Zeničanka si, ali si se odlučila za život u Sarajevu. Kako te Sarajevo prihvatilo? Slažeš li se sa tvrdnjama da između Zenice i Sarajeva vlada netrpeljivost?

Sarajevo me prihvatilo na obostrano zadovoljstvo (smijeh). Smatram da sam se poprilično dobro snašla, iako samostalan život nije nimalo jednostavan, ali ima svojih prednosti. Ipak rodni grad ništa ne može zamijeniti. A što se tiče netrepeljivosti, lično nisam imala negativnih iskustava, i smatram da, naročito u posljednje vrijeme, ona ostaje u granicama stadiona.

U novinarstvu je velika konkurencija. Kako se ti nosiš s tim? Otkrij nam kako biti bolji od konkurencije?

Ja sam još uvijek na početku. Trud i marljivost u kombinaciji sa talentom su po meni uvijek dobitna kombinacija. Uz sve to treba nastojati svemu dati svoj prepoznatljiv pečat, i kada to uspijete onda ste sigurno bolji od konkurencije.

Imaš li uzor u novinarstvu?

Ne mogu reći da imam klasičnog uzora. Ali sasvim sigurno sam imala sreću da od samog početka dođem u redakciju u kojoj rade najbolji novinari, voditelji i urednici, od kojih sam imala priliku da učim. Trudila sam se popkupiti najbolje od sviju njih, i još uvijek to činim, te opet svemu tome pokušati dati upravo taj svoj pečat. Mnogo je još "lekcija" ispred mene, ali bez lažne skromnosti, za relativno kratko vrijeme, savladala sam veliko "gradivo".

Izjavila si da voliš pogledati Barcelonine i utakmice fudbalske reprezentacije BiH. Imaš li svoje favorite u tim timovima?

Moj favorit je svakako cijela reprezentacija naše zemlje, a ne mogu da ne izdvojim svog školskog prijatelja, koji je odnedavno član naše A reprezentacije i koji kupi sve simpatije, Adnan Zahirović. A kako još uvijek u Barceloni ne igra nijedan moj prijatelj, moje simpatije su na strani golmana Valdeza. (smijeh)

Kad smo već kod Barcelone, dosta žena prati utakmice ovog kluba, ne samo zbog fudbalskog umijeća, već i zbog Guardiole, koji važi za jednog od najzgodnijih trenera. Kakav je slučaj s tobom?

Samo ću reći da se u ovom slučaju ne razlikujem od svih tih žena.

Koliko god se opirali, ipak moramo priznati da živimo u patrijarhalnom društvu. Poštuješ li tradiciju ili ipak živiš po svojim pravilima?

Ja živim isključivo po svojim pravilima i ne dopuštam da mi ih bilo ko drugi diktira. Ali, upravo kao što si rekla, tradicija je nešto što je duboko ukorijenjeno u našem društvu, pa tako i u mom odgoju. Mogu reći da sam u određenim situacijama tradicionalna, jer koliko god se trudili biti moderni, ono što ponesemo iz kuće uvijek ostaje u našoj podsvijesti.

Zašto si prestala trenirati latinoameričke plesove? Kako sada održavaš dobru formu?

Trenirala sam samo rekreativno. Došlo je do određenih komplikacija u klubu, tako da je to bio razlog. A što se tiče forme, u posljednjih godinu dana trčkaranjem po terenu i obavljanjem novinarskih zadataka, i nastojanjem da izbjegavam slatko, što mi ponekad i ne ide od ruke .

Koju bi zemlju (grad) voljela posjetiti i zašto?

Moja naredna destinacija zasigurno će biti Turska, tačnije Istanbul. Fascinira me taj spoj Istoka i Zapada, tradicionalnog i modernog, te način na koji su Turci to uspjeli uskladiti. Pomalo se pronalazim u tome, i sigurna sam da bi to bilo nezaboravno iskustvo.

Šta bi rekla vanzemaljcu kad bi ga srela?

Iako mi nikad ne nedostaje riječi, nisam sigurna da bih u tom slučaju bila u stanju da pričam . (smijeh)

TV1