Blog Peđe Bajovića: Tumaranje po skandinavskom sjeveru uz propitivanje smisla života
Kako bi ostvario što bolji uspjeh, Peđi su potrebni vaši glasovi. Ovaj takmičarski podvig poznati bh. komičar ispratio je kroz blog koji prenosimo u cjelosti.
"Ovako - prvo, odeš na www.VotePedjaBajovic.com i tamo mi daš svoj lajk, a onda pročitaš sve ovo dole prije nego pogledaš video. U suprotnom ti u njemu ništa neće biti jasno!
Da putuješ, da se nudiš i prodaješ, da se brendiraš i tek onda si plaćen - da nastupaš! – odzvanjaju mi riječi starijeg američkog kolege o našoj profesiji stand-up komičra, ovih dana dok tumaram po Skandinaviji. I stvarno, ove prve aktivnosti su puno napornije, jer kada izađeš pred publiku ti se – odmoriš! Ako uopće izađeš pred publiku.
Sada, dok u mračno švedsko jutro (iako je već pola 9) ispisujem ove redove, pokušavam da prizovem trenutak kada sam došao na tu briljantnu ideju da, prije nego dođem u Helsinki na završnicu svjetskog stand-up comedy takmičenja za Najduhovitiju osobu na svijetu (The Funniest Person in the World), malo i obiđem susjednu im Skandinaviju! Izgleda da su u tom trenutku uzbuđenja zbog uspjeha kvalifikacije pomutila činjenično stanje da nisam više mladi leteći mužjak koji se tako lako nosi s ovdašnjim i trenutnim godišnjim dobom. Ljudi, hladno je! Ali, krenimo redom…
DAN 1 - Danska
Kada se kao komičar nudiš negdje po dijasporalnim destinacijama, obično pošalješ poruku i ambasadi iliti veleposlanstvu da pozovu naše ljudi, ali uglavnom ne očekuješ odgovor. Ipak je i to javna služba u kojoj su svoje mjesto našli možda malo načitaniji likovi u odnosu na one kakve srećemo kod nas.
Možda. Međutim – u Danskoj u veleposlanstvu rade neki manje takvi! Istog dana se javlja Branko kojemu je netko odande proslijedio poruku i on bi da radimo show u Kopenhagenu. Iz razgovora čuješ da Branko zna sve što treba. Branku iz Sarajeva se prepuštaš. Branko ima i kolegu Harisa iz Gradiške koji koristi hrvatske riječi i izraze, a na na fejsbuku koristi ćirilicu. Moj čovjek! A, tu je i Tony, predobri Makedonac, u čijem Cafe Mandela u srcu Kopenhagena će te večeri biti stand-up. Naravno, prije njega je išlo iće i piće cijelo popodne, jer – hladno je vani!
Predstava kao i svaki takav show – pričam o Zapadu, o Jugoslaviji nekada i našim zemljama danas, o našim razlikama i sličnostima… i gledam ono što najviše volim – publiku iz svih dijelova ex-YU koji se međusobno pogledavaju i smiju dok prozivam 'one druge', a što je još bolje – najslađe se smiju kad spomenem i njih! Tokom predstave se nametnuo Crnogorac, taxi vozač koji kao da je diktirao kada će se svi smijati – on glasno prasne u smijeh i svi ga prate. A prasnuo je svako malo. Hvala ti, sokole!
Nakon toga – u krpe! Rano ujutro se ide dalje i nema više vremena za zajebanciju.
DAN 2 – Norveška
U klubu sam sinoć zaboravio punjač za telefon. Na ovakvom putu je to = katastrofa! Pogotovo ako novi trebaš kupiti – u Norveškoj! Savjet svih stand-up komičara koji su nastupali u Oslu je vrlo jednostavan: najedi se prija puta, izađi iz aviona, koristi javni prijevoz s aerodroma, dođi u klub i ako ti ponude piće – obavezno prihvati i ne osjećaj potrebu da uzvratiš uslugu; ako pitaju jesi li gladan odmah i obavezno kaži da… završi nastup, idi spavaj i sutradan idi nazad i – NE KUPUJ NIŠTA. Jedna kava u centru grada je 9€, a pivo košta pola bubrega, pa ti vidi!
I tu kreće avantura! Dok je u Danskoj jučer sve išlo kao po špagi, negdje oko podne stiže poruka od domaćina da je došlo do 'manjih izmjena' u programu večeras… a te manje izmjene su sljedeće: show nije u 8 nego u 11; nije na našem jeziku, već na engleskom; i… nije (samo) za našu publiku već i Norvežane. Klasični slučaj double-bookinga! Naš čovjek prije mjesec dana dogovorio vrijeme i prostor, a gazda Pakistanac mu rekao OK; a onda u međuvremenu za tada i tu dogovorio novogodišnju proslavu za domaću firmu! i jednostavno poručio – ili će stand-up biti na engleskom ili ga biti neće! Kompromisno rješenje je bio neki skarabudženi nastup pred ponoć za nekoliko zbunjenih naših ljudi, koji su ipak odlučili da ostanu i još manje vrlo, vrlo pijanih Norvežana! Nakon toga smo otišli na pivo. Plaćao moj domaćin Samir. Ja ću njemu u Zagrebu.
DAN 3 – Švedska
Jednostavno, show se nije ni dogodio. Svi domaći promotori, odnosno, organizatori ovakvih priredbi su mi bili komunicirali da je Stockholm – težak. Vrlo interesantno, svi su pitali zašto nisam išao na Gothenburg ili Malmӧ, ali ja sam htio – glavni grad! Gomile e-mailova, telefona, Vibere i Facebooka da bi se na kraju posla prihvatio izvjesni Miroslav… Prepustiš se Miroslavu, jer imaš previše drugog posla. Onda se sjetiš da ti se nije javio do dan prije nastupa, a onda ni na dan nastupa. I ništa. Niti sam znao kada je i gdje trebao biti nastup za kojeg je ovaj Miroslav rekao da će biti „najveći koji sam ikada imao“ - na što sam jednostavno trebao reći hvala i doviđenja, ali nisam… I tako, nakon kraće šetnje po gradu, došetao sam do Selme i Zorana, gdje su bili i Siniša i Nada i bilo je više smijeha nego na prosječnom nastupu.
Kakav je Stockholm? Lijep, valjda. Hladan – sigurno!
I, ajmo sad put četvrtog aviona u četiri dana. Pravac – Helsinki, jer prava avantura tek počinje…"
