magazin
0

29. Los prisioneros de la caverna

Klix.ba
Na ekranu Bratjen i Izabela. Doronili u nekakvu pećinu, pa rone kroz podvodne hodnike, a ja nekako nazrem, pod nekakvim tuljavim svjetlom, što ispod vode svijetli, a oni ga nose u rukama, da su zidovi tu od zidanog kamena i da je sve uređeno ko ljudskom rukom. Biće da je to onaj potopljeni hram što je o njemu Bratjen neki dan pripovijedo.

Oni tako ronjaju kadli doroniše do jednog račvanja, a to vam je isto ko u onim lavirintima iz Indijana Džonsa. Meni to nije ništa neobično, jer sam vidio na televiziji da jedan što glumi Indijanu nalazi po Bosni piramide, al da ih je on otkrio nije, nego smo Zajka i ja tu bili kad smo tražili prečicu do Zgošče, al više ću o tome nekom drugom prilikom. Nisam zaboravio ni da trebam reć šta mi je svastika ispričala, ali moram smislit kojim ću riječima. Samo to nemam kad, jer se na Bratjenovom satu upalila nekakva crvena lampica. Kada ga je kamera primakla moglo se vidjet da imaju kisika samo za još pet minuta. Ay Dios Mio! Valjda će uspjet negdje izroniti, nije zar naopako, pa da se utope nevini i u cvijetu mladosti.

Međutim, kamera mi ne da o tome konat, nego nas prebaci na druga Brunu. Otvorio on onu knjigu što je najviše svijetlila, a kad je otvorio ima šta i vidjet. Ve la sangre ve la kuvete, sve iscrtani nekakvi golemi dlakavi ljudi s glavama veprova. Jeza me fata kad se sjetim, a kamoli kad o tome govorim, pa ću preskočit detalje i samo zaključit da ne znam reći šta je to što je u toj knjizi naslikano. Al koga zanima saznaće, jer je drug Bruno svojim mobitelom usnimio sve te crteže, i to sve jedan po jedan, od korica do korica.

Kad vamo stvarno mrak, i da ne gori svjetlo na hacijendi sigurno se ništa ne bi vidjelo. Al ovako se vide don Radašin i dona Vukosava. Dona Vukosava sva u suzama, kumi don Radašina i zaklinje ga bogom, neka spašava Andreja, čedo srca njenog. Međutim, don Radašin, srca kamenoga, samo odmahuje glavom i govori da se Andreja više ne može spasit. Dobro se u narodu kaže, otac-glogov kolac. A kad to dona Vukosava doču, ufati se za grudi na kojima je Andrej čapčao, pa se sruši ko da je šlag trefio. Tako je isto Zajkinu nanu strefilo kad se Zajka jednom probudio u ormaru pa izašo pred jadnu ženu, a ona mislila šejtan došo po nju. A kako je dospio u ormar i koliko je u njemu proboravio, to samo Zajka sve zna, samo se ništa ne sjeća.

Sad nas kamera vrati pod vodu taman da vidimo kako Bratjen i Izabela izranjaju u nekakvu pećinu gdje ima zraka iznad vode, a može se i na tvrdo izać. Tu se ja zahvalim usudu što ih je izbavio i na suho izveo. Bratjen obiđe ono malo pećine i kad o svemu dobro razmisli uzdahnu i reče Izabeli da natrag istim putem kroz vodu ne mogu, jerbo nema insana koji bi sve ono na dah preronio, nego moraju drugi izlaz tražit, ako sreća i bog dadnu da ga ima. Ja ih gledam, a sve mi se nešto skupilo, ko da su mi najrođeniji. Umjesto da je na svjetlu danjem i da se suncu i pticama veseli, i u travi među pčelama pleše, nesretna mladost se za goli opstanak ko za slamku hvata. Što bi reko naš narod, ne da se usranom do potoka.

Ay por Dios, kako li će se ove nevolje kutarisati. Međutim, nije Izabela ko moja svastika, da sve četiri digne uzrak i zanovijeta ko da će se za mjesec dana porodit, nego fino istrese one lampe iz torbaka, a Bratjen uferštulji pa uze jednu te njome osvijetli cijelu pećinu. Ukazaše se u zidovima ko neke rupe, ko neki hodnici, ko više nekih puteva što vode iz pećine. A kako kojem hodniku priđe, tako se boja plamena na lampi promijeni. Na jednom u zeleno, na drugom u crveno, na trećem u žuto, i sve tako.

Al nema se kad o tome mislit, jer nas kamera opet vrati na druga Brunu. Vozi on kroz mrak, a sva sreća da je upalio duga svjetla, jer da nije, tačno bi ga balvan na cesti iznenadio i aščare bi se u njega zabio. Međutim, kako on prikoči, tako iza onog balvana iskočiše oni veprovi pa pravac na auto. Meni se odmah od straha sve oduze. Ako to nije u vezi s onim prikazama na crtežima, prebaciću se opet na Marabuntu. Veprovi, vela sangre, vela kuvete, navališe na auto i sjebaše mu znanje dok si reko čađo. Tojest, shengaše ga u provaliju. Stoje oni veprovi na ivici, sva im se griva nakostriješila, a i meni bi isto da je imam i da su mi dlakava leđa ko Zajki. A dole, u zgendžganom autu, drug Bruno leži nepomičan, vidi se da je živ, ali u dubokoj komatozi. Tu se nečija ruka spusti pa uzme njegovu torbu, a njega ostavi taman baš ko da je šugav. Ništa mi se ova epizoda nije svidjela.

U sljedećim nastavcima: Hoće li Bruno živ izaći iz kome? Zašto svjetla u lampama mijenjaju boje? Šta je strefilo dona Vukosavu? Šta je svastika kazala?