lifestyle
22

Život u laži: Samo bliski prijatelji znaju da pripadam LGBT zajednici

Klix.ba
Život u laži i pretvaranju ostavlja trajne posljedice na psihološko stanje osobe. LGBTI osobe u BiH su često primorane upravo da žive dvostrukim životom.

Na poslu i u većem društvu su osobe koje se ponašaju kao i svi, primaju komplimente od suprotnog spola, a nekada zbog straha od osude društva i budu sa suprotnim spolom u vezi, ali duboko u sebi kriju istinu - oni vole isti spol.

"Imala sam 12 godina kada sam shvatila da sam drugačija. Dok su moje vršnjakinje imale prve simpatije i 'jurile' za dječacima, ja sam se igrala lopte i u tim stvarima koje u one radila nije mi bilo ništa privlačno. Godine su prolazile i bila sam treći razred srednje škole kada sam shvatila da sam zaljubljena u svoju najbolju prijateljicu. Osjećala sam se loš, užasno i bilo me je strah da će me svi odbaciti", rekla nam je Anela (ime poznato redakciji).

Ona ističe kako je u to vrijeme vladala propaganda da "pedere i lezbijke treba ubiti, spaliti i slično" i da je to "bolest".

"Od malih nogu slušate kako je Onaj gore stvorio muškarca i ženu da budu zajedno, a je jedino to normalno, da je sve drugo bolest. Mislila sam i sama da sam bolesna. Ludila sam, plakala i nisam znala kome da kažem. Jednog dana sam shvatila da ne mogu više živjeti tako. Sve moje drugarice su imale momke, a ja sam opet bila 'crna ovca'. Odlučila sam se povjeriti jednoj prijateljici", kazala je Anela.

Prijateljica nije bila šokirana jer je, kako Anela kaže, sama shvatila da Anelu privlače žene.
"Rekla mi je kako sam uvijek više ličila na muškarca, nego na ženu. I jeste tako. Imam višak muških hormona, čak se i brijem. Imam mušku konstrukciju tijela i uvijek sam voljela široke muške stvari. Jednostavno sam takva od malih nogu", prisjetila se.

Nakon svega, odlučila je otići i psihologu.

"Predugo sam bila loše, pala sam u depresiju. Psiholog me saslušao i rekao da je to sasvim normalno, da me ne treba biti strah i da su moji hormoni takvi. Rekao mi je to i da se lezbijka, odnosno gay osoba, ne postaje nego se rađa. Kazao mi je i to kako moram naći krug ljudi kojem vjerujem u kojem ću biti ono što jesam, prava ja, inače ću nanijeti sama sebi štetu i oboliti. Poslušala sam ga", rekla je Anela.

Ipak, iako danas ima 30 godina, nikada otvoreno nije govorila o tome pred svojom porodicom, mada misli da oni znaju. Dolazila je sa svojim djevojkama kod njih, s nekima je i živjela kratko, ali nisu se nikada ljubile pred njima. Ima svoj krug prijatelja koji zna i pred kojima se ne pretvara.

"Sredina još nije dovoljno sazrela kod nas. Kada prođete gradom sa ženom držeći se za ruke, rijetko ko će posumnjati. Ali da se javno poljubite, tu bi mogao nastati problem. To ne želim. Djevojke sam dovodila u svoje društvo i ponašale smo se normalno kao svaki par. Ali to je samo u nekoliko objekata. Trebat će još mnogo vremena dok se promijeni svijet kod ljudi i shvate da smo mi sasvim obični i normalni", istakla je.

Psihologinja u Asocijiaciji XY Hana Mehović Hasagić kazala je kako je sredina u kojoj živimo patrijarhalna i ima prilično rigidne granice koje nisu spremne da se otvaraju različitostima.

"Kada imamo neki problem, pitanje ili jednostavno jesmo drugačiji od onoga što se uzima za normativ u sredini u kojoj živimo, kada odstupamo od ponašanja koja su prihvaćena u socijalnoj sredini čiji smo član, ako odlučimo da ih podijelimo sa drugima dolazimo u neprijatne situacije gdje smo nerijetko osuđivani i ponižavani, nerijetko napušteni. Sav taj kontekst nije baš podržavajući za osobu koja se ne uklapa u sliku zacrtane 'normalnosti', te su LGBT osobe prinuđene da se zaštite tako što neće otkrivati svoj seksualni identitet, ili će o tome pričati samo na mjestima gdje neće biti osuđivane. A takvih mjesta nema mnogo . Mnogi se ne mogu osloniti ni na svoje najbliže, porodicu ili prijatelje jer se boje da neće razumjeti, da će ih osuditi i napustiti. Mlađe osobe se često plaše da će razočarati roditelje ako im otkriju ko zapravo one još jesu. Sa akcentom na još jesu, jer njihov rodni/seksualni identitet nije i jedini", rekla je Mehović Hasagić.

Oni su doktori, glumci, advokati, sestre, tetke, braća, uspješni studenti, prijatelji, čistači ulica, prodavači, pronalazači i sigurno na mnogo načina doprinose sredini u kojoj žive. Oni su oni koji ustaju svakog jutra, rade, zabavljaju se, smiju se i plaču.

"Psihoterapija je svakako jedna od najboljih opcija za pomoć. Ascijacija XY je organizacija koja mladim ljudima pruža besplatne usluge psihološkog savjetovanja. To je jedan od pozitivnih načina da pojedinac ili pojedinka prevaziđu svoje probleme, bilo da je riječ o seksualnoj orijentaciji ili nekoj drugoj vrsti problema", kazala je Mehović Hasagić.

Evropska unija, prema kojoj BiH polako korača, traži od svake zemlje da poštuje ljudska prava i da u tome ne smije biti diskriminacije. Zbog toga je potrebno da vlasti usvoje set zakona koji će garantovati ta prava, te kako bi LGBTI osobe znale da su prihvaćene, jednake i bile u mogućnosti da žive svoj pravi život bez straha od osude.

Tekst je nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Holandije.