Davne 1900. godine samo 14 posto svjetske populacije živjelo je u gradovima, a prije tri godine taj postotak je iznosio 50 posto. Ujedinjene nacije predviđaju da će do 2050. godine 70 posto stanovništva živjeti u gradovima.
Iako gradski život donosi više novca, veći izbor hrane, bolju zdravstvenu zaštitu i higijenu, istraživanja su pokazala da život u gradovima nosi rizik od hroničnih zdravstvenih problema kao što su duševne bolesti, bolesti srca, kancerogena oboljenja i problemi s plodnošću.
A kako gradovi postaju puniji, tako se i zdravstveni problemi pogoršavaju, piše Daily Mail. Posljednja istraživanja pokazuju da svakodnevno izlaganje gradskim onečišćenjima utječe i na nerođene bebe.
No, studije su pokazale da u posteljicama majki iz gradova postoji znatno viši nivo hemijskih zagađivača xenoestrogensa koji utječu na organizam slično kao ženski hormon estrogen.
Xenoestrogensi se nalaze u ispušnim gasovima motora i naročito u industrijskim oblastima i izazivaju gojaznost, hiperaktivnost, rani pubertet, probleme plodnosti, rak pluća, prostate i dojke.
Istraživanja na Univerzitetu u Granadi u Španiji pokazala su da majke u gradu rađaju veću i težu djecu, što je posljedica ovih hemijskih zagađenja.
Prošle godine, laboratorijska testiranja na Univerzitetu Ohio (SAD) pokazala su da gradski zagađivači uzrokuju metaboličke promjene kod djece, koje rezultiraju povišenim šećerom u krvi, što može dovesti do razvoja dijabetesa tipa 2.
Da stvar bude gora, većina djece nikada ne odlazi iz svojih gradskih okruženja. Osim toga, rijetko izlaze iz betonskih nebodera u kojima žive, a odrastanje unutar četiri zida, također, nosi rizik po zdravlje.
Život u gradovima negativno utječe na mentalno zdravlje pa su tako djeca koja odrastaju u gradovima podložnija depresiji, bipolarnim poremećajima, tjeskobi, napadima panike pa i šizofreniji.
Stoga, istraživači smatraju da bi gradovi trebali nositi upozorenje "opasni po zdravlje".