Kako kaže dr. Perry, ova gustoća ima daleko važnije implikacije od samog zamućenja na radiološkom filmu: "Gustoća žljezdanog tkiva dojki jedan je od pokazatelja rizika za obolijevanje od raka dojki. Žene s gušćim tkivom izložene su većem riziku."
Doktor Perry je odlučio ovo zapažanje pretvoriti u znanstveni pokus. Sa svojim kolegama pregledao je mamograme skoro 1.000 pacijentica Londonskog instituta za dojku, gustoću tkiva su pretvorili u brojčanu vrijednost i usporedili te vrijednosti s poštanskim brojevima prebivališta pacijentica. I, počela se pojavljivati interesantna slika.
"Prije svega, znanstveno smo potvrdili moje opažanje da žene koje žive u više napučenim, gradskim središtima imaju gušće tkivo u dojkama u usporedbi s onima koje žive izvan Londona. Interesantno je napomenuti da smo uspjeli pokazati postojanje gradijenta gustoće – gustoća tkiva je bila manja što dalje smo se više udaljavali od grada", kaže dr. Perry.
Doktor Perry ne zna koji je stvarni razlog ovog fenomena. Mali broj objavljenih radova na ovu temu upućuje na činjenicu da bi stres povezan sa životom u gradskim sredinama i zagađenost zraka mogli igrati neku ulogu.
Međutim, dodao je, nakon što je svoja zapažanja prikazao na velikom stručnom sastanku radiologa, veliki broj njegovih kolega sa svih strana svijeta posvjedočio je da su sličnu situaciju zapazili i u svojim sredinama.
