Učili su vas da poštujete starije? Neki akademici tvrde da je starost bolest
Istaknuti akademici traže da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uvrsti starost na svoju listu bolesti. Kažu da će to poboljšati život starijih ljudi, ali u stvarnosti to će svima dati izgovor da ih otpišu.
U svojoj mudrosti 30 stručnjaka s poznatih univerziteta poput Harvarda, MIT-a, Stanforda, Cambridge Imperiala i UCL-a odlučilo je da starenje više nije normalna karakteristika života. Oni žele da Svjetska zdravstvena organizacija starenje klasificira kao bolest. Ovakvo tumačenje starosti predstavlja još jedan udar na moralni status starih, piše Frank Furedi, profesor sociologije na Univerzitetu Kent u Canterburyju za Russia Today.
Stručnjaci tvrde da će transformacija starenja iz prirodnog dijela životnog ciklusa u dugotrajnu fazu bolesti osigurati poboljšanje medicinskog tretmana koji dobivaju stariji. Nema sumnje da ovi medicinari zapravo vjeruju da rade najviše u interesu starijih osoba. Karakterizirajući proces starenja kao oblik bolesti, ovi stručnjaci nesvjesno pridonose slabljenju moralnog statusa starih i stalnom urušavanju autoriteta odraslih.
Starenje se već smatra neprivlačnom i nepoželjnom fazom života. Poziv da se starenje dijagnosticira kao oblik bolesti samo će poboljšati negativni imidž ljudi u godinama.
Rušenje mudrih staraca
Nekada davno starenje je imalo pozitivno značenje stjecanja zrelosti i mudrosti. Zaista, starost je bila povezana s moralnim autoritetom. U većini društava ljudi su se za savjete i smjernice obraćali starcima. Starenje je s pravom shvaćeno kao prirodni proces koji ne mora dovesti do fizičke propasti ili socijalne smrti. Upravo suprotno, starenje je bilo jedinstven način da se stekne poštovanje mlađih članova zajednice.
Suprotno tome, savremeno zapadno društvo rijetko povezuje starost s bilo kakvim pozitivnim svojstvima. U najboljem slučaju, stariji se odbacuju kao zastarjeli i nevažni ljudi, čije arhaične poglede treba zanemariti. U najgorem slučaju, osobe u godinama demonizirane su i okrivljene da pljačkaju budućnost mladih i osuđene su kao odgovorne za ekološku krizu u kojoj se svijet nalazi.
U nekim slučajevima, stariji ljudi nisu jednostavno označeni kao uzrok problema mladih ljudi, već se smatraju nedostojnim poštovanja koje druge grupe u društvu imaju. U svijetu koji osuđuje predrasude prema bilo kakvim manjinskim grupama i dalje je u redu da se starije osobe demoniziraju. U novije vrijeme, britanski mediji podržavaju podsmijeh starijim generacijama zbog podrške Brexitu. Novinar koji je pisao u GQ-ju nije se šalio kada je predložio "potpunu zabranu glasa za penzionere na referendumu o Brexitu". Tvrdio je da stariji građani nisu sposobni odgovorno izvršavati svoja demokratska prava i zaključio: "Ako penzionerima oduzimamo vozačke dozvole, zašto ne bismo i pravo glasa?“
Dehumanizacija starih
Zgražavanje nad starijima predstavlja oblik gerontofobije koja dehumanizira starost. Nažalost, ovakvo nezahvalno predstavljanje starijih osoba postalo je normalno do te mjere da se mnogi ljudi u godinama osjećaju kulturno izolirano i obezvrijeđeno. Dok sam radio vlastito istraživanje procesa starenja, suočio sam se s dubokim osjećajem otuđenosti i izoliranosti koji su mi prenijeli puno stariji ispitanici. Oni su naglasili da osjećaju veliku kulturnu distancu između sebe i mladih.
Autoritet starijih ljudi obezvrijeđen je čak i u onom području gdje je njihov doprinos oduvijek bio poštovan u cijelom svijetu. Čak se i u domenu odgajanja djece iskustva starijih preziru.
Zbog toga se iskustvu, običajima i uvidima djedova i baka sve više rugaju i zanemaruju ih. Stariji ljudi rangiraju se kao suviše staromodni da bi nudili savjete modernim roditeljima koji se bore odgajati svoju djecu. S vremena na vrijeme, stručnjaci savjetuju majkama i očevima da ne odgajaju svoje potomstvo na isti način kao što su to radili njihovi roditelji ili bake i djedovi. Iz perspektive zapadnih profesionalaca za roditelje, bake i djedovi nude negativan model odgajanja djece - moralni kontrast navodno modernom roditeljstvu koje su promovirali tehnokrate 21. stoljeća.
Neki stručnjaci čak idu toliko daleko da insistiraju da ponašanje baka i djedova predstavlja rizik za unuke. Godine 2013. u izvještaju objavljenom u časopisu Evolutionary Psychology zaključeno je da bake i djedovi mogu biti prijetnja za zdravlje njihovih unuka. Izvještaj tvrdi da je istraživanjem utvrđeno kako je svako treće dijete u uzrastu od tri godine o kojemu su se brinuli njihovi baka i djed bili pretilo.
Ovaj izvještaj, kao i izjava koju je dalo 30 univerzitetskih stručnjaka, u potpunosti previđa ljudske kvalitete i potrebe starijih osoba. Dijagnosticiranje starenja kao bolesti neće poboljšati zdravlje starijih osoba, već će pridonijeti smanjenju njihovog blagostanja. Stariji će se ljudi još više izolirati od svoje zajednice ako ih proglase bolesnima. Izolacija od života u zajednici predstavlja najveći rizik za njihovu dobrobit i zdravlje.
Negativni atributi pripisani starima već su nanijeli veliku štetu društvu. Želimo li još više pogoršati situaciju otpisivanjem starih?
