Dvije staklenke vina koje su naučnici pronašli u grobu jednog od prvih egipatskih faraona Scorpiona I potiču iz 3150. godine prije nove ere. Pronađeno vino oplemenjeno je korijanderom, mentom i borovim iglicama i ruzmarin, a stari su ga Egipćani koristili isključivo kao lijek.
Zapisi na papirusima jasno govore da se vino koristilo za liječenje stomačnih tegoba, bolesti srca, te čak i herpesa.
Antiseptička i terapeutska svojstva vina poznata su oduvijek.
Antički grčki liječnik Hipokrat ga je propisivao kao lijek za nesanicu, diuretik te za ublažavanje groznice i jačanje organizma. Filozof Plinije imao je toliko povjerenje u njegovu ljekovitost da je moć vina izjednačavao s moći bogova. No, osim za liječenje, ono se koristilo i u preventivne svrhe pa su za vrijeme Cezara vojnici svakodnevno dobivali vino za zaštitu zdravlja
Sve do prošlog vijeka, vino se koristilo u bolnicama i ambulantama i to protiv želučanih tegoba i dijareje, protiv mučnine, upala i prehlada, kod oporavka bolesnika, te kao diuretik.
I danas, vino služi kao baza različitim ljekovima. Savremena nauka i medicina je dokazala da pojedini sastojci grožđa i vina sadrže značajne antioksidanse učinkovite u borbi protiv raka, srčanih bolesti i bolesti krvotoka.
Vina bogata vinskim kamenom povećavaju crijevnu sekreciju, a ona sa visokim sadržajem tanina je smanjuju. Crno vino se općenito smatra zdravijim od bijelog.
