Onkolog Peter Harper za Klix.ba o stigmi prema pušačima: "Nemojte ih osuđivati"

Za Klix.ba govorio je o zdravstvenim rizicima povezanim s pušenjem, smanjenju štete i o tome zašto stigma i osuđivanje mogu biti prepreka u pristupu pacijentima.

Ljekari se često susreću s pacijentima koji razumiju zdravstvene rizike određenih ponašanja, ali ih ipak teško mijenjaju. Kako bi zdravstveni radnici trebali pristupiti takvim pacijentima?

Mislim da se svi možemo složiti da ponavljanje iste mantre "Nemoj to raditi" neće uroditi plodom. Ako samo kažemo: "Nemoj to raditi", to u velikom broju slučajeva neće uspjeti. Prihvatite to i razmislite šta još možete učiniti. Moramo pronalaziti druge načine da pristupimo problemu.

Nema sumnje da nam nauka omogućava da smanjimo štetu. Nije riječ samo o proizvodu, već i o načinu na koji sugerišemo promjene i potičemo želju za njima. Moramo biti realistični kada govorimo o tome koliko je ljudima teško promijeniti određena ponašanja.

Radio sam na velikim međunarodnim kliničkim ispitivanjima raka pluća i vidio koliko je nekim pacijentima teško prestati pušiti čak i nakon dijagnoze. U trenutku kada su pod ogromnim stresom, od njih tražite da se odreknu nečega za čim su godinama posezali. To nije jednostavno.

Kada govorimo o alkoholu, pušenju ili gojaznosti, često se javlja ideja da je riječ o ličnoj krivici. Upravo tu nastaju okrivljavanje i stigma. A nije sve tako jednostavno. Nemojte ih osuđivati.

Što se pušenja tiče, najbolje je nikada ne početi ili prestati ako možete. Ali šta je s onima koji ne mogu prestati? Ne možemo jednostavno zanemariti milijardu ljudi.

Kakve zdravstvene koristi prestanak pušenja može donijeti u različitim životnim dobima i šta nam to govori o značaju smanjenja izloženosti štetnim tvarima?

Znamo da prestanak pušenja donosi zdravstvene koristi bez obzira na to u kojoj dobi prestanete. To se može vidjeti i kroz duži životni vijek i kroz smanjenje rizika od bolesti. Dakle, prestanak pušenja djeluje bez obzira na to imate li 35, 45, 55 ili čak 65 godina.

Ako prestanak pušenja donosi zdravstvene koristi zato što smanjuje izloženost faktorima rizika, karcinogenim tvarima, vaskularnim toksinima i česticama koje udišete, logično je očekivati da će i smanjenje izloženosti tim štetnim tvarima imati određeni pozitivan učinak. Neobično je tvrditi da smanjenje izloženosti tim štetnim tvarima neće imati nikakav učinak.

U medicini prihvatamo da i djelimično smanjenje faktora rizika može biti važno. Zašto je taj princip teže prihvatiti kada govorimo o pušenju?

Nauka nam govori da postoji razlika između moralisanja i procjene rizika. Zašto ne bismo smanjili rizik? Dok sam radio u bolnici, prolazio sam kroz odjele za vaskularne bolesti, gdje su bili pacijenti s dijabetesom, pušači i ljudi nakon amputacija. Neki su i dalje pušili, čak i oni kojima su već bile amputirane obje noge. To vam jasno pokazuje stepen zavisnosti. Zašto to ne možemo prihvatiti? Ne moramo uvijek ići u krajnosti.

Rizik nije uvijek pitanje "sve ili ništa". Pet minuta na podnevnom suncu nije isto što i sat vremena na podnevnom suncu, kao što ni odgovarajuća doza lijeka nije isto što i višestruko veća doza. Znamo da rizik postoji na određenoj krivulji i da ga možemo smanjivati.

Ne morate, naprimjer, smanjiti holesterol na nulu, niti bi to trebalo raditi. Svako smanjenje je važno. Isto je i s krvnim pritiskom. Kroz historiju smo imali problem s nagovaranjem ljudi da prilagode svoje navike i smanje faktore rizika, a oni to jednostavno ne čine.

Moramo se prilagoditi tim faktorima rizika i prihvatiti ono što nauka govori. U mnogim oblastima zdravlja to prihvatamo. Međutim, kada je riječ o pušenju, još uvijek postoji otpor prema takvom pristupu iako ne bi trebalo da ga bude.