Zašto je potreba za samoizolacijom "spas" za introverte i u čemu uživaju
Ekstroverti s druge strane nisu upoznati s tihom izolacijom koju su introverti prirodno skloni usvojiti, piše Forbes.
Njihov konsenzus je da je trenutna društvena distanca na koju smo kolektivno vezani izazov.
Uprkos spremnosti da vrijeme provedu sami, okolnosti koje se tiču potrebe za socijalnim distanciranjem problem su i introvertima i ekstrovertima. Stalno čitanje alarmantnih naslova, rastućih brojki i prisilno odvajanje od prijatelja i voljenih ljudi čine iskustvo skrivanja unutar granica naših domova stresnim, čak i za introverte koji se inače mogu snaći u takvim okolnostima.
Usamljenost socijalnog distanciranja može imati mentalne i fiziološke učinke na sve nas, kažu stručnjaci. Dugotrajna razdoblja socijalne izolacije mogu povećati ranjivost ljudi na bolesti povećanjem krvnog pritiska i otkucaja srca, hormona stresa i upale. Robin Wright, kolumnista za New Yorker je kazao da usamljenost nije samo osjećaj.
To je biološki signal upozorenja da traži druge ljude, kao što je glad signal koji tjera osobu da traži hranu.
Koliko god stresno bilo, socijalno distanciranje stvorilo je novi način komunikacije i postojanja koji bi možda bolje odgovarao sklonostima introverta. Kratki razgovor odmara mozak, tvrde stručnjaci, dok nas duboki razgovor sprječava da se osjećamo izolirani.
Komunikacija na daljinu također zahtijeva vrstu planiranja u kojoj uživaju introverti.
"Biti introvertiran ne znači da možete postojati bez ikakve ljudske veze, pogotovo kada smo navikli živjeti u svijetu koji potiče ekstroverziju i socijalni kontakt u gotovo svakom trenutku", napominju stručnjaci.
Kada je riječ o ličnim interakcijama s prijateljima i porodicom, prisilna distanca također može biti izvor olakšanja introvertima. Platforme za razmjenu poruka, pa čak i videochatovi za introverte nudi daleko više kontrole nego lični razgovori i druženja.
Za neke introverte, ova rješenja koja im omogućavaju da budu udaljeni od svijeta možda su već poznate zamjene za ono kad se ne osjećaju sposobnim da lično komuniciraju s drugima.
