Zanati u BiH opstaju uz pomoć pojedinaca, kišobrandžije i bičakčije pali u zaborav
Predsjednik Udruženja starih i umjetničkih zanata TK Rasim Hamidović kaže da mnogi zanati nažalost nestaju.
Krivca za to vidi u novoj industrijskoj proizvodnji koja određeni zanat obezvrijedi u tolikoj mjeri da na kraju dođe do njegovog gašenja.
Postoji potreba za zanatima
"Potreba čovječanstva za nekim zanatima u potpunosti je prestala. Ko će više biti bičakčija odnosno nožar, zatim oštrač britvi ili kišobrandžija. U Tuzli smo sahranili jedinog kišobrandžiju i ne vjerujem da će se više ikada pojaviti neko takav", kaže Hamidović, naglasivši da je impozantna činjenica da je na području TK trenutno prijavljeno blizu 400 zanatlija.
Ističe i da u našoj zemlji i dalje postoji potreba za određenim zanatima od kojih se itekako dobro može živjeti.
"Među njima su duboresci, tesari, filigrani koji se bave srebrom i zlatom. Smatram da je ovo budućnost BiH, jer bez velikih fabrika sa ogromnim ispuštanjem dimova i gasova, u malim prostorima možemo napraviti zanimljiv nakit koji ćemo izvesti u svijet i prodavati", dodaje Hamidović.
Izumiranje zanata u određenoj mjeri mogli bi zaustaviti i mladi, koji, kako Hamidović kaže, nemaju strpljenja za obavljanje zanatskih poslova koji zahtijevaju vrijeme i posvećenost.
"Mladima je jako teško objasniti da je ovdje riječ o poslovima koji se polako i sa dosta strpljenja obavljaju. Naprimjer, grnčari moraju izdvojiti dosta vremena za nastanak jedne zdjele, a mladi bi da to bude što prije završeno pa se okreću industriji", nastavlja on.
Zanati danas uglavnom opstaju uz pomoć pojedinaca, a državni plan za to kako ih sačuvati ne postoji.
Ćazim Brkić među rijetkim satlerima u BiH
Ćazim Brkić iz Kladnja trenutno je jedini satler na području Tuzlanskog kantona. Izradom opreme za konje, krave, volove, telad i pse bavi se već 40 godina.
S obzirom da je riječ o izuzetno rijetkom zanatu u BiH, Ćazim zasad ima pune ruke posla, a njegovi proizvodi su zastupljeni širom zemlje.
"Posao je mnogo težak i prljav, ali on mene ispunjava cijeli život. Sve se izrađuje od čiste kože, drveta i svinjske dlake, a najčešće radim komote, oglavine, uzde i cugle za konja. Za jednu izradu jedne komote mi trebaju dva dana, a u poslu mi pomaže i supruga", pojašnjava nam Brkić.
Ko zna šta je pravi kvalitet taj i cijeni ručni rad, međutim Brkić ističe da mu se nerijetko dešava i da mu mušterije negoduju zbog visine cijene za određeni predmet.
Svoje znanje Brkić prenosi na svog mlađeg brata koji je zainteresiran za ovaj zanat, a koji će potom ljubav prema satleraju, odnosno zanimanju koje je nekada bilo veoma cijenjeno na našim prostorima, pokušati prenijeti na svog sina.
Stari zanati danas su u Tuzli bili u centru pažnje zahvaljujući manifestaciji pod nazivom "Izložba starih i umjetničkih zanata 2017".
Pod okriljem ove manifestacije upriličena je i izložba brojnih ručnih radova, među kojima su se našla i djela penzionerke Bosiljke Duraković iz Tuzle, koja kućni budžet dopunjuje pletenjem, heklanjem i vezenjem.
"Ovo mi predstavlja satisfakciju, lijek, razonodu, ali i priliku za dodatnu zaradu. Talenat sam naslijedila od svoje majke, a sugrađani danas najviše traže nadstolnjake i stolnjake, zatim pletene prsluke, kape, šalove...", kaže ona, izrazivši nadu da će u budućnosti i mlađe generacije prepoznati čari ručnog rada i starih zanata.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
