Tradicija brijačnice Hodžić: Godinama šišaju Tešanjce i pričaju o ženama i kafanama

Piše: E. M./Klix.ba
17.4.2016. u 20:51
245
48
Tradicija brijačnice Hodžić: Godinama šišaju Tešanjce i pričaju o ženama i kafanama
245
1/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
2/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
3/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
4/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
5/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
6/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
7/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
8/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
9/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
10/10 Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba
U Tešnju svaki mještanin ima svog Hodžića. Oni stariji rado sjednu na stolicu Enesa Hodžića, dok mlađi Tešanjci dođu u ruke Ajdina Hodžića. Obojica su u Tešnju prepoznatljive brice, a Enes je trenutno i najstariji.
U maloj radnji u starom gradu Tešnju, koja ima dva ogledala i dvije stolice za posjetitelje brijačnice, kažu da se svašta sazna, baš kako je to bilo i desetinama godina ranije dok se u brijačnicu odlazilo zbog mahalske priče, a ne samo zbog šišanja ili brijanja.

Brijačnicu pored kafane 1956. godine je otvorio najstariji Hodžić, Fuad, koji je preminuo od infarkta. Njegove mušterije preuzeo je tada sin Enes, koji i danas barata makazama i britvom.

"Sve ide u svoje vrijeme. Radim od 1986. godine kada me je otac naučio zanatu. Završio sam Ekonomsku školu, ali nikada nisam imao interesovanja za to. Otac me nikad nije tjerao na zanat, već je pustio da vrijeme donese svoje", govori Enes, dok u radnju ulazi redovna mušterija i sjeda na drvenu stolicu u ćošku.

Stolica je prije 50 godina donesena iz Zenice u Tešanj, a na nju danas sjedaju prolaznici, ne da bi čekali red u brijačnici, već kako bi se odmorili na putu do svoje kuće i porazgovarali.

Zanat iz inata



Enes kaže da je iz inata počeo učiti zanat. Kada je vidio da njegov rođak zna raditi s britvom, a on, čiji je otac najpoznatiji brico u Tešnju, ne zna, zakleo se da će raditi ono što i danas radi. Zanat su prenosili sa koljena na koljeno. Njegov otac je zanat naučio od tetka, a Enes je naučio svog sina.

"Sanjao sam da i moj sin Ajdin radi i evo san se ostvario. Iako je imao sve petice u srednjoj frizerskoj, htio je i na fakultet, pa smo ga upisali na Poljoprivredni fakultet u Sarajevo. Dobar je bio, ali se vratio u Tešanj da radimo zajedno", priča ponosni otac, dok sin dodaje da se nikad nije pokajao.

Kažu da je ogledalo majstora njegov radnik, te ako je učenik bolji od majstora, to znači da ga je majstor učio kako treba. Enes ne bježi od toga i ističe da mušterije to prepoznaju. Međutim, nove mušterije se često zapitaju kome da se puste u ruke, Enesu ili Ajdinu?

"Svako ima svoje mušterije. Ja sam neke svoje mušterije naslijedio od oca, ali dosta sam ih i sam stekao. Slično je sada i sa Ajdinom. Tradicija ljudima puno znači, ali sve zavisi i od majstora i kakav pristup ima. Da biste mogli raditi morate znati da je mušterija uvijek upravu. Svaka naša generacija ima svoje mušterije", izjavio je Enes.

Nema priče o politici



U brijačnici nema priče o politici, a nema ni novina. Tu su tek one u kojima su izašli članci o njihovoj brijačnici. Iako šišaju skoro sve mještane Tešnja, pa i načelnika, o politici se ne priča.

"Prije su stari ljudi govorili djeci da se idu šišati, ali da ne dolaze odmah na red, već da sačekaju malo i da puštaju druge kako bi saznali što više informacija u mahali. Brijačnica je mjesto gdje se priča o svemu, a mi najviše pričamo o ženama, stoki, kafanama...", govori Enes i prasne u smijeh zajedno sa Ajdinom.

Cijene u brijačnici u Tešnju su nepromijenjene u proteklih desetak godina, a dok mušterija plaća privodimo razgovor kraju. Nakon zajedničke fotografije koja će vjerovatno krasiti zid brijačnice za buduće generacije u brijačnici ostaje Ajdin čekajući nove mušterije, a Enes i njegov najmlađi sin, koji će možda jednog dana biti vrsni brico, odlaze u drugom pravcu za svojom nafakom.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Komentari (48)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: