lifestyle
0

Samir i Alma čuvaju tradiciju: Upoznajte jedinu grnčarsku porodicu u Tuzli

Piše: A. Kendić
(Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Zemlja, zrak, voda, vatra i veliko umijeće dovoljni su tuzlanskim supružnicima grnčarima Samiru i Almi Osmanović da svojim vrijednim rukama održavaju tradiciju jednog od najstarijih zanata te prave ono što je predstavljalo preteču modernog posuđa.

Sve je počelo kao hobi prije deceniju, a danas su ljubav prema izradi glinenog posuđa pretočili u pravi biznis, pa je tako njihove tanjire, zdjelice, dagare, lonce, ali i ukrasne kasice, ćupove i druge posude moguće vidjeti u domaćinstvima širom Bosne i Hercegovine.

Svaki zanat je komplikovan, a ako osoba ima želju i cilj zasigurno će uspjeti u svom naumu, kaže Samir na početku razgovora za Klix.ba, izrađujući jednu od glinenih posuda.

Priča nam da je sve tehnike ovog zanata savladao sam, bez ičije pomoći.

Posude izrađuje uz pomoć grnčarskog kola, a cijeli pečat u proizvodnom procesu svakako daju njegove vješte majstorske ruke.

"Ovo je jako prljav posao, jer sve vrijeme provodite u blatu i vodi", priča nam Samir i dodaje da u BiH ne postoji srednja škola koja nudi smjer grnčara.

Porodica Osmanović glinu spremnu za upotrebu prvenstveno je nabavljala u Italiji, međutim, povećanjem obima posla, sada je kupuju u Bijeljini.

"Ova glina je drugačija od one iz Italije tako da ju je potrebno mljeti te umijesiti kako bi dobili dobru formu. Što glina više miješa ona postaje sve bolja, odnosno dobijamo kompaktnu, jednoličnu masu od koje kasnije pravimo određeni predmet. U cijelom ovom procesu, odnosno u masi ne smije biti zraka koji je najveći neprijatelj ovom posuđu. Ukoliko se desi da u stjenci ostane zraka postoji mogućnost pucanja, ili eventualno da na tom mjestu posuda s vremenom procuri", pojašnjava ovaj majstor koji je iz ljubavi prema ovom zanatu, pored redovnog radnog angažmana registrovao i obrt.

Izrada najljepši dio posla

Kada je u pitanju proces izrade, Samir ističe da je za nastanak jedne posude, u zavisnosti od veličine, potrebno u prosjeku 15 minuta vremena.

"Izrada je najljepši dio ovog posla, a nakon što napravim određeni predmet on se stavlja na sušenje pri sobnoj temperaturi. To traje u prosjeku 20 dana, a ako pokušamo nešto raditi na silu, odnosno ubrzati proces sušenja, dobar reultat će sigurno izostati. Sve je potrebno pustiti da ide prirodnim tokom, jer ako se okrenemo vještačkom pokušaju onda nerijetko dolazi do pucanja posude", pojašnjava Samir držeći u ruci mokru spužvicu kojom natapa glinenu posudu u izradi.

Nakon što je okončan proces sušenja, posude se stavljaju u peć te se, u zavisnosti od veličine, peku u prosjeku od 12 do 16 sati.

"Nakon što je suđe ispečeno, užareno se velikim kliještima vadi iz peći i stavlja u kal (smjesa napravljena od mlijeka, brašna i ulja, op.a.) koji mora biti što hladniji. Posuda ako će puknuti puca pri tom procesu, a ako postoji određena neravnina mlijeko i brašno će je popuniti. Nakon ovog postupka posude su spremne za upotrebu", dodaje Samir.

Što se tiče kvaliteta izrađene posude, naš sagovornik kaže da se ono može utvrditi na vrlo jednostavan način.

"Kvalitet posude se može ocijeniti jedino na osnovu zvuka. Prilikom lupkanja u svaku kvalitetnu posudu čut ćemo 'oštar' zvuk, a kad je zdjela oštećena ili nekvalitetno urađena dobijamo zvuk koji je izuzetno 'tup'", ističe Samir kojem se u proizvodnom procesu nerijetko pridruži i sin Muhamed.

Supruga Alma, osim što aktivno učestvuje u izradi, zadužena je i za prodaju ovog posuđa.

Kako nam je kazala, uglavnom su zainteresirani građani bh. gradova koje put navodi u Tuzlu. Kada su u pitanju turisti koji posjećuju grad soli, ona ističe da su oni nešto manje zainteresirani, što je posebno iznenađuje.

Cijene su, naglašava, prilagođene kupovnoj moći građana, a kreću se od četiri do 40 KM, u zavisnosti od veličine i oblika posude.

"Nastojimo napraviti i proizvode za naše penzionere, a cijene se kreću od osam do deset maraka. Interes za naše radove postoji, ali moram reći i da mi ne idemo po pijacama. Naši proizvodi se mogu vidjeti na bazarima i sajmovima, ili eventualno u radionici koja je u sklopu naše porodične kuće", kaže Alma.

Priprema hrane kao i u svakoj drugoj posudi

Posude od gline moraju se postepeno zagrijavati i ne smiju se stavljati u vruću pećnicu ako u njima nema hrane, vode ili masti. Kod naglih promjena temperature mogu napuknuti ili puknuti u potpunosti. Uvijek ih je potrebno postepeno zagrijavati i hladiti jer su osjetljive na nagle promjene temperature.

Naša sagovornica naglašava da se hrana u ovom posuđu priprema na isti način na koji to domaćice rade u bilo kojem drugom.

"Mnogi se plaše pripremati hranu u glinenom posuđu, a vjerujte, da je meni mnogo lakše i praktičnije. Na prmijer kod nas se često može čuti da se u ovakvim posudama mora stavljati masno meso, što nije tačno. Što se tiče kuhanja i pečenja, mi uglavnom preporučujemo da se to obavlja u pećnicama. Može i na ringlama, ali je ovaj proces poprilično nesiguran, s obzirom da na njima nije omogućeno kontinuirano postepeno povećanje temperature", pojašnjava ona.

Kada je u pitanju čišćenje ovog posuđa, Alma savjetuje da se ono obavlja uz pomoć mlake vode, mekše strane spužvice za suđe i sa vrlo malo deterdženta.

Ukoliko je posuda izrađena na kvalitetan način, vijek trajanja nije ograničen, poručuju supružnici Osmanović, čiji su uradci, pored sajmova i bazara, dostupni i u izložbenom prostoru u sklopu radionice koja se nalazi u tuzlanskoj ulici Armije RBiH.