Zavirili smo u sarajevsku sahat-kulu: Pogledajte kako izgleda jedini lunarni sat u Evropi

Visoka 30 metara, ova građevina iz osmanskog perioda nije samo arhitektonsko čudo, već i jedini sat u svijetu koji mjeri vrijeme po lunarnom, "a la turca" sistemu, prema kojem dan počinje sa akšamom, zalaskom sunca.

Sahat-kula u Sarajevu vjerovatno je izgrađena u 16. stoljeću, iako se prvi pisani tragovi o njenom postojanju vezuju za 17. stoljeće. Kula je više puta obnavljana - nakon velikog požara 1697. godine. Ponovo je stradala 1831. godine i popravljena 1834. godine.

Satni mehanizam marke "Gillette & Bland Croydon" i danas je u funkciji, a za njegovo održavanje brine se muvekit – osoba zadužena za precizno podešavanje vremena po islamskom kalendaru.

Muvekit nekada nije bio samo čuvar sata, već i ključna osoba za organizaciju svakodnevnog života u zajednici. Sve do polovine prošlog stoljeća nije postojala muvekithana. Trenutno u Sarajevu sada postoje dvije muvekithane jedna pri ulazu u Carevu džamiju, a druga u haremu Husrevbegove džamije.

Obje muvekithane su snabdjevene zidnim satovima i instrumentima kojim se mjeri visina sunca. Mjerenje visine sunca potrebno je iz razloga, jer se po njemu može ustanoviti tačno kruženje sata i zalazak sunca, a prema akšamu određuju se četiri ostala doba namaza.

Muvekithanu kod Careve džamije osnovao je 1854. godine. Fadilpaša Šerifović u kojoj je više godina muvekit bio Ali ef. Eginović ujedno i posljednji glasoviti kaligraf našeg grada koji je umro 1921. godine. Nakon toga naslijedio ga je sin Salim efendija. Husrevbegov vakuf podigao je drugu muvekithanu 1859. godine. Salih efendija službu muvekita vršio je punih 30. godina. Umro je 12. marta 1888. godine. Nakon toga, Saliha je naslijedio stariji sin Husein efendija te nakon njegove smrti preuzeo je Akif efendija koji i danas vrši ovu službu.

Jedinstvenost ovog sata ogleda se u činjenici da svakodnevno pokazuje vrijeme na osnovu lunarnog kalendara, gdje se dan završava i počinje s akšam-namazom. U tom trenutku, kazaljke na sahat-kuli pokazuju tačno 12 sati.

Budući da se zalazak sunca mijenja gotovo svakodnevno, muvekit mora redovno podešavati mehanizam sata kako bi se održala preciznost. Postoje dva velika utega, jedan pokreće sat, drugi zvono, uteg koji pokreće sat može izdržati duže, dok drugi što pokreće zvono može izdržati do nekih sedam dana što omogućava da se podešavanja vrše otprilike jednom ili dva puta sedmično.

Danas je tu važnu ulogu preuzeo Mensur Zlatar, muvekit i zlatar čija se radnja nalazi odmah ispod Sahat-kule. On je ovu ulogu naslijedio još 1967. godine, kada je kao mladić pomagao tadašnjem muvekitu Hadžifejzulah efendiji Hadžibajriću.

"Zlatar Abdulah Kasumagić je te godine rastavio mehanizam, skinuo brojčanike radi pozlate i rekonstrukcije. Ja sam bio dio tima koji je radio na tome. Nakon smrti efendije Hadžibajrića, ostao sam glavni muvekit do danas", prisjeća se Mensur.

Danas, na četiri strane sahat-kule nalaze se pozlaćeni brojčanici s arapskim brojevima, koje je također ukrasio Kasumagić.

Nažalost, iako se radi o atrakciji od velikog značaja, Sahat-kula nije otvorena za posjete turista niti građana. Eldin Jašarević, koji također brine o sahat-kuli, ističe da je razlog tome prvenstveno sigurnost. Do vrha kule vodi 76 stepenica, uskih i strmih te smatraju dosta nesigurnim za posjetioce. Eldin nam je otkrio kako je prilikom nedavnog penjanja na kulu, za vrijeme loših vremenskih uslova, prvi put osjetio kako se cijela konstrukcija lagano ljulja.

Uprkos izazovima, Sahat-kula i dalje stoji kao svjedok prošlosti i čuvar jednog drugačijeg pogleda na vrijeme. Priča Sarajevske sahat-kule, poznata i po svojoj povezanosti s legendarnim filmom "Valter brani Sarajevo" i danas privlači pažnju posjetilaca iz zemlje i svijeta