Postoji i objašnjenje
1

Vožnja javnim prijevozom i poslovna putovanja su omražene aktivnosti mnogima

M. A.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Javni prijevoz i poslovna putovanja su najomraženiji dio naše rutine, ali postoji i razlog zašto ih svi toliko mrzimo.

Nije tajna da čekanje na ulazak u voz, autobus ili metro budi ono najgore u nama i da nas čini razdraženijim nego što bismo trebali biti. Kada i uđemo, onda smo vrlo često u poziciji da se borimo za rukohvat kako ne bismo pali, a za većinu je slobodno mjesto u toku najvećih dnevnih špica gotovo nemoguća misija.

Međutim, sada su naučnici pronašli i psihološki razlog zašto nas toliko nerviraju i najmanje stvari kada svakodnevno putujemo na posao. Tačnije, otkrili su zašto nam toliku nelagodu stvaraju oni ljudi koji ne žele pomjeriti stvari sa slobodnog sjedišta i oni koji se ne miču od vrata.

Doktorica Sarah Brewer otkrila je za Stylist da je naša promjena u stavu u ovakvim situacijama vezana za ono što psiholozi nazivaju tzv. nesocijalnim prolaznim ponašanjem.

"Javni prijevoz može probuditi ono najgore u nama, jer često provodimo više od sat dnevno u prepunim autobusima ili vozovima i susrećemo se s ogromnim brojem ljudi na vrlo malom prostoru. Ovo je stresno, posebno ako kasnimo", kazala je Brewer.

Ona je ponovila da su psiholozi ovo stanje nazvali "nesocijalnim prolaznim ponašanjem", tj. okruženi smo strancima koje ne trebamo impresionirati i vjerovatno ih više nikada nećemo vidjeti, tako da dolazi do naše prirodne frustracije zbog gužve i zatvorenog prostora.

"Postajemo društveno neskloni i možemo djelovati na način na koji ne bismo trebali u nekim drugim situacijama, gurajući se da se odvojimo od gomile i da nađemo neki lični prostor. To nas također vodi do pokušaja da 'rezerviramo' sjedište pored nas u autobusu ili vozu i poduzmemo sve mjere kako bismo zaustavili da neko drugi sjedne", dodala je ona.

Dakle, zaključak je da se naš stav mijenja kako gubimo osjećaj intimnosti, znajući da te ljude vjerovatno više nikada nećemo vidjeti, a s obzirom na to da takve situacije često ne možemo kontrolirati, dolazi do frustracije.