Pojasnio Amir Vuk Zec
36

Vile u Petrakijinoj ulici u Sarajevu su neiskorišteni dragulji historije: "Nemamo adekvatan kreativno-kritički odnos"

Piše: D. V. | 15.02.2026.
Poslušajte članak
Vile u Petrakijinoj ulici u Sarajevu izgrađene su u periodu od 1903. do 1904. godine, a jedinstvenim arhitektonskim detaljima izdvajale su se od ostalih objekata iz austrougarskog perioda. Nažalost, njihov potencijal danas nije dovoljno iskorišten.

Bosanskohercegovački arhitekt Amir Vuk Zec u razgovoru za Klix.ba navodi kako vila Mandić, vila Heinricha Reitera, vila Hermine Radisch i vila Forstratha Miklaua i dalje predstavljaju simbol jednog vremena.

"Te kuće svjedoče o jednom vremenu, ali to je za mene jedan od slikovitijih dijelova grada i tu se preplelo više slojeva grada. Ja to zovem balkon Sarajeva. Balkoni su prije bili ukrasi na austrougarskim kućama. Nedovoljno je osvijetljen taj dio Sarajeva, koji je trebao biti daleko najreprezentativniji. U Sarajevu se uvijek sve izmiješa - i škola i Olimpijski muzej, koji je sad u Mandićevoj vili, koja po meni nije kuća za muzeja, a naročito ne za Olimpijski. On bi trebao biti kod Zetre, Skenderije, gdje se i desila Olimpijada", kazao je Amir Vuk Zec.

Mandićeva vila pretvorena je u Olimpijski muzej (Foto: I. Š./Klix.ba)
Mandićeva vila pretvorena je u Olimpijski muzej (Foto: I. Š./Klix.ba)

On ističe da je ovaj dio grada posebno zanimljiv jer je tu Sarajevo pošlo uzbrdo.

"Nekad je tu bio čuveni restoran Lovac, prekoputa je bio dom za djevojke pa je kasnije pretvoren u školu. Ovaj prostor je jako slikovit, značajan, ali kazuje koliko mi ustvari u mahovima brinemo. Ne brinemo baš konceptualno o svemu tome. Ovakav prostor zaslužuje jedan bolji tretman u odnosu na to kako se s njim rukovodi i šta se tu daje od namjena", rekao je.

Vilu Forstratha Miklaua, gdje je nekada bio restoran Lovac, projektovao je Rudolf Tenies (Foto: I. Š./Klix.ba)
Vilu Forstratha Miklaua, gdje je nekada bio restoran Lovac, projektovao je Rudolf Tenies (Foto: I. Š./Klix.ba)

Osim Mandićeve vile, na ovom prostoru izgrađena je vila Heinricha Reitera koja je izgrađena po projektu koji je potpisan od strane Karla Paržika. Ipak, vjerovatnije je da se radi o projektu Rudolfa Teniesa. Na gornjim etažama ove vile sada je poslovni prostor, dok se u objektu nalazi diplomatsko predstavništvo Velike Britanije.

"Sve što se tada dešava u svijetu, dešava se u Bosni kao provinciji tada velike Austro-Ugarske. Ovo gore sve je po meni veliki potencijal, koji je nedovoljno iskorišten", kazao je.

Na ovom prostoru izgrađena je vila Heinricha Reitera koja je izgrađena po projektu koji je potpisao Karlo Paržik (Foto: I. Š./Klix.ba)
Na ovom prostoru izgrađena je vila Heinricha Reitera koja je izgrađena po projektu koji je potpisao Karlo Paržik (Foto: I. Š./Klix.ba)

Uz to, vila Hermine Radisch izgrađena je po projektu koji nije u cjelini sačuvan, a sačuvani dio nije potpisan. Pretpostavlja se da bi floralna polja od keramike na ovoj vili mogla biti plod saradnje sa Rudolfom Teniesom. Središnji dio ovog objekta sličan je izrazu Josipa Vancaša. Također i vila Forstratha Miklaua projektovana je od strane Rudolfa Teniesa.

"Najbolja zaštita svih objekata ovakvih vrijednosti je ekstenzija u nekom novom sadržaju. Treba u vremenu naći adekvatan odgovor. Ovaj dio je iznad grada, dostojanstven, može imati kulturno-edukativni karakter uz kombinaciju s hotelskim sadržajima. Ovo što je trenutno nije doprinijelo iskrenoj animaciji od strane grada", naveo je.

Vila Hermine Radisch izgrađena je po projektu koji nije u cjelini sačuvan, a sačuvani dio nije potpisan (Foto: I. Š./Klix.ba)
Vila Hermine Radisch izgrađena je po projektu koji nije u cjelini sačuvan, a sačuvani dio nije potpisan (Foto: I. Š./Klix.ba)

Ovaj kompleks vila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je 2009. godine proglasila nacionalnim spomenikom.

"Uvrštavanjem na listu Nacionalnih spomenika, mi se nešto kao pitamo, ali to je mač sa dvije oštrice. Nešto proglasiti spomenikom, znači odmah razvlastiti lokalnu vlast. To odlazi na viši nivo, a tu su tada neke silne igre. Neko ko živi tu, kome pripada to, odlučuje o tome", kazao je.

Dalje je naveo da to vrijedi zaštititi, ali da je njihova prava vrijednost jedino ako im nađemo upotrebu u današnjem vremenu.

"Ovako je samo jedan historijski akt koji svjedoči da je ovdje u nekom dobu bilo nešto, ali mi nemamo adekvatan kreativno-kritički odnos", zaključio je Amir Vuk Zec na kraju razgovora za Klix.ba.

Klix.ba čitajte i u našoj aplikaciji za iOS ili Android.

Dodajte Klix.ba među omiljene izvore na Googlu
Možda vas zanima