Šta to skrivaju izvori Eufrata: Obišli smo jedinstvene lokacije istočne Anadolije

Kada pomislite na Tursku ili turizam u Turskoj prva asocijacija vam je nesumnjivo magični Istanbul. Grad u koji se svi rado vraćaju, u kojem uvijek iznova proživljavate neponovljivo iskustvo i koji vam nikada neće dosaditi. Druga asocijacija je tursko primorje i ljetovališta poput Antalije, Bodruma i drugih.

Međutim, Turska se postepeno otvara i u drugim regijama, koje će mnogima probuditi pažnju ili ih barem zaintrigirati. Jedno od tih područja, koje je Klix.ba nedavno posjetio je i istočna Anadolija. Bez obzira što vam to područje vjerovatno ne bi bilo na vrhu liste onih mjesta koje planirate posjetiti, Turska skrivena u doboku unutrašnjost podjednako odiše dozom mističnosti, bogate povijesti, jedinstvene kulture, vrhunske hrane i lokacija gdje će avanturisti za sebe pronaći svoje parče neba.

Stazama starog Harputa

Naše centralno odredište bio je grad Elazig, od Istanbula udaljen oko 1.200 kilometara i do kojeg smo putovali avionom nešto manje od dva sata. Aerodrom (manji od sarajevskog) udaljen je otprilike 30-40 minuta od grada koji je smješten u širokim i nepreglednim ravnicama istočne Anadolije. U Elazigu trenutno živi skoro 400.000 stanovnika.

Staro ime za grad je Harput, kako se I danas naziva dvorac smješten na uzvišenju iznad grada. Iako je u toku rekonstrukcija ove građevine, monumentalnost dvorca je sveprisutna te dominira regijom. Dvorac je izgrađen za vrijeme Urartu kraljevstva, a poznat je i kao "Mliječni dvorac", s obzirom da se tokom gradnje koristilo mlijeko, umjesto vode.

U neposrednoj blizini dvorca je i crkva Djevice Marije, jedna od najstarijih crkava u Anadoliji. Izgrađena 179. godine nove ere crkva je prvobitno bila korištena kao idolopoklonstvo prije kršćanstva, a u crkvu su je pretvorili Asirci. Nalazi se na visokoj stijeni unutar samog dvorca, ali zbog restauracije joj nismo mogli pristupiti.

Istočna Anadolija je prilično konzertavivna regija, koja još uvijek dobro čuva tradiciju i različite običaje. Mali izuzetak je grad Tunceli, koji je univerzitetsko sjedište regije. Riječ je o gradu koji je za razliku od ostatka regije liberalnije organizovan. U području spomenutog Tuncelija tako ćete pored nacionalnog parka u podnožju planine i istoimene rijeke Munzur vidjeti i svetište Ana Fatma, kojeg održavaju pripadnici etničke grupe Zaza. Riječ je o kurdskoj populaciji, koja za sebe s ponosom ističe Zaza etnicitet.

U regiji Tuncelija je i mjesto Pertek gdje je smještena jedinstvena džamija Čelebi age iz 16. stoljeća. Posebna je po tome što se nekada nalazila na drugoj lokaciji, ali je potopljena pa je kamen po kamen prenesena u mjestašce Pertek. I sada se na njoj mogu vidjeti obilježja koja su služila za njeno prenošenje.

Put za Kemaliye

Apsolutno jedisntveno mjesto u ovoj regiji je planinski gradić Kemaliye (bivši Egin), nazvan po osnivaču moderne Turske Kemalu Ataturku. Mjesto trenutno pripada provinciji Erzincan, a posebno je po certifikati Cittaslow, što bi u najkraćem bilo da je lokalitet koji čuva i njeguje kvalitet života očuvanjem tradicije uz saradnju lokalne zajednice i građana.

Do grada se dolazi uskim planinskim putem, koji podrazumijeva stalne uspone i strmine uz rijeku Eufrat. U Kemaliyeu živi tek oko 2.000 stanovnika, ali to je i prednost koja je poslužila za odličnu organizaciju života.

Jedinstvena arhitektura koja podrazumijeva korištenje kamena i drveta u gradnji objekata, koji su visoki maksimalno do tri sprata. Kuće su vrlo jednostavne, a opet odišu historijom. Iznad gradića dominira ogromni vijenac stijena, koji svojom dominacijom odaje osjećaj da vas štiti od vanjskog svijeta. U ovom mjestu na trenutak osjetite kao da je vrijeme stalo. Sve je tiho da vam odzvanjaju vlastiti koraci, a cvrkut ptica vam pravi društvo kao najljepša melodija.

Osim muzeja, vrhunske arhitekture tu je i nezaboravna priroda. Ispod samog gradića 15-ak minuta vožnje vam je potrebno da stignete u Karanlik kanjoj na rijeci Eufrat. Riječ je o jednom od najvećih svjetskih kanjona gdje možete uživati u vožnji brodićem dok se iznad vas protežu stijene do 500 metara visine.

Za one koji vole adrenalin tu je i zipline, zatim penjanje po stijenama i druge aktivnosti.

Polja bosiljka

Na otprilike sat i po vožnje od Kemaliyea stižete u mjesto Arapgir, koje opet pripada provinciji Malatya. Arapgir je gradić koji je u prošlosti bio nezaobilazna stanica na Putu svile, a danas će vam se mještani pohvaliti kako su iznjedrili neke od najvećih turskih biznismena ili političara.

U gradu dominira Millet han, odnosno nekadašnji karavansaraj koji sada služi kao restoran i lokacija nekoliko radnji.

U Arapgiru se naročito ponose gastronomskom ponudom i bosiljkom koji je zaštitni znak regije.

Gastronomska ponuda se zasniva na konzumaciji ovčijeg mesa, raznovrsnih sireva, mnogo povrća i voća koje se kombinira sa slanim jelima uz vrhunske slastice. Ukoliko budete tražili klasični hljeb, teško ćete ga pronaći, a kao zamjenu dobit ćete tanke kore koje se serviraju uz svaki obrok. Pikantno je nezaobilazno, a ponos kraja je merdžemek kafa ili Harput kafa koja se izdvaja uistinu posebnim okusom.

Cijene u cijeloj regiji su niže u odnosu na one na koje računate kada ste naprimjer u Istanbulu.

I za kraj, ukoliko vas put nekada nanese u ovu regiju, naučite nekoliko riječi turskog, olakšat će vam put. Sa engleskim jezikom nećete mnogo postići.