Piše: Asim Bešlija
Istra je zasigurno biser hrvatske obale. Ne samo zbog izvrsne kulturno-historijske ostavštine, lijepe obale, gradova, već ponajviše i mentaliteta ljudi koji ovdje žive. I sami Hrvati će reći da je Istra već dio Evrope. I zaista, u kampovima, hotelima, vilama, uglavnom je smještena evropska klijentela veće platežne moći poput Nijemaca, Holanđana, Francuza, Austrijanaca, Britanaca i drugih. Bosanci ovdje rijetko zalutaju. A, razloga zašto otići u Istru za razliku od tradicionalne destinacije za Bosance – Dalmatinske obale, ima više. Za to zadovoljstvo, ipak, treba se pripremiti sigurno više novca od onog koji prosječni bh. građanin može izdvojiti. A, da li vrijedi? Vrijedi.
Na putu za Istru
E, ako se odlučite istražiti Istru tokom vašeg godišnjeg odmora, trebate se dobro pripremiti. Ponajprije podebljati svoj novčanik i onda problema neće biti. Putovati u Istru zbog brzine, ako idete iz pravca Sarajeva, najbolje je preko Bosanskog Broda te autoputem ka Rijeci, za što će vam trebati 124 kune ili blizu 30 KM putarine. No, barem do Zagreba se vozite dobrom autocestom dok od od Zagreba pa do Rijeke autocesta je ipak razočaravajuće kvalitete, puna neravnina, i tek na nekim dionicama obnovljena. S obzirom da je u takvom stanju, ipak se plaća skupo. Ali za one željne odmora ni loše dionice autocesta ni zakrčeni putevi neće biti prepreka. Kada dođete do Rijeke onda otprilike za sat vremena budete na ostalim destinacijama koje biste mogli odabrati – Pula, Rovinj, Opatija ili nešto dalje, Poreč, Umag i druga odredišta. I može se slobodno reći da su ekvivalent istarskim ljepotama cijene koje dočekaju sve turiste u ovom dijelu Hrvatske.
I naravno, kada ste stigli, prvi je smještaj. Morate biti rođeni pod sretnom zvijezdom da nađete pristojan apartman za 25 eura, na primjer. Cijene apartmana i hotelskih soba u Istri daleko su iznad 30 eura, pa se za prosječan apartman treba odvojiti nekih 50 eura. Sve ostalo tek vas čeka. I kada počinjete preračunavati cijene iz kuna u konvertibilne marke ili eure, tek će vam onda postati jasno koliko je Istra ili Hrvatska uopće skupa.
Istarski dragulji
Ako se ipak nađete u Istri grad koji trebate vidjeti zbog njegove ljepote jeste Opatija. Maleni primorski grad koji ne obiluje vrijednim spomenicima, već više lijepim zgradama, parkovima i čistoćom, mjesto koje će one koji su imali priliku da ga vide, podsjetiti na Monte Carlo ili slična evropska mondena središta. U Opatiji sve vrvi od luksuza, skupih radnji i hotela, kafeterija i restorana. Možete uživati samo šetajući ili iskoristiti bilo koji vid zabave koji se ovdje nudi. Najprostije stvari poput kafe u običnom kafeu koštaće vas minimalno 10 kuna kao flašica vode ili nekog soka. I ovo u najboljoj varijanti. Za jednu četveročlanu porodicu izlazak je zasigurno 100 kuna za jedno veče, bez toga da se i ne pomišlja na večeru. No, i kad napustite kafeteriju, i dalje će vam zbog vrućina trebati voda pa ćete morati još nekih dodatnih 50-ak kuna potrošiti na flaširanu vodu. Ovdje nema javnih česmi, poput onih u Sarajevu, pa se se voda stalno mora kupovati. A, na kraju, možete sebi reći da ste posjetili Opatiju i osjetili malo duha Italije koje ovaj gradić nosi u sebi.
Ako krenete niz obalu, prvo mjesto vrijedno pažnje jeste Lovran. Sa svojom klasičnom arhitekturom podsjeća na Opatiju iako je mnogo manji, ali je neodoljiv sa svojim živim bojama, popunjenim uličicama i mirisom mora samo koji korak od centra.
Jedno od središta turizma zbog ljepote obale, uređenosti i čistoće je maleno mjesto Rabac. Do Rabca ćete doći krivudavim magistralnim putem, okruženim netaknutom prirodom dok se ispred vas otvara zaljev popunjen sa preko 30 velikih hotela, stotinama vila i privatnog smještaja, te veliki kamp. Klijentela uglavnom iz Zapadne Evrope mada možete vidjeti i pokoju bosansku registraciju, što ukazuje da je Istra kod bh. građana još uvijek nepopularna. Razlog tome uprkos činjenici da je potpuno drugačiji svijet od onog kojeg susrećete u Dalmaciji, svakako jesu i cijene. Ali s obzirom da je Istra nešto posebno u hrvatskoj turističkoj ponudi, vjerovatno ni novac ne treba žaliti.
Ovo posebno zbog toga jer će vam posjete Puli i Rovinju sigurno promijeniti iskustva. Pula sa svojom arenom te starim gradom i ostacima rimske kulture, ili neodoljivi Rovinj iznad kojeg dominira stara katedrala, a ispod kojeg je stari grad ispresijecan stotinama malih kamenih ulica. U Rovinju je život u kamenu na svakom koraku – mali ateljei, restorani, galerije, kafeterije isprepliću razne mirise koji jednostavno opčaravaju posjetioce. Ali i uz sva ova mjesta koja se jednostavno moraju vidjeti, treba dodati i stvari koje Istru kao potencijalnu elitnu turističku destinaciju još uvijek udaljavaju od tog elitizma.
Ono čega nema
S obzirom na dobro hrvatsko samoreklamiranje, iznenadiće vas koliko je toga zapravo neistina. Najprije su tu ceste koje su u nekim dijelovima Istre, onim ključnim saobraćajnicama, lošije od najlošijih u Bosni. Na primjer, vozeći se prema tunelu Učka čiji ćete prolazak platiti 28 kuna, put je magistralni i to pun rupa, izbočina i neravnina, tek ponegdje zakrpljen.
Ako se nađete, na primjer, u Opatiji glavno pitanje će biti gdje ćete parkirati. Svega nekoliko parkinga je popunjeno pa ćete iznervirani kružiti Opatijom dok ne ugrabite priliku da se konačno parkirate.
U Rabcu, ako sa sobom ne ponesete sendvič ili nešto za jelo, bićete prisiljeni za sendvič ili hamburger izdvojiti 30-ak kuna, i to na jednom od rijetkih restorana uz obalu.
Ako ste kojim slučajem osoba koja internet treba često iz profesionalnih i privatnih razloga, pa čak i na odmoru, i za to ćete se napatiti jer i u krcatim turističkim mjestima teško ćete ga naći. Naprimjer, u jednom lancu hotela nude pristup internetu ali za 30 kuna za sat. No, i pored cijene, shvatite da su kompjuteri tu loši da se, na primjer, vaš USB stick ne može koristiti.
Nadalje, čudno je da u većini mjesta u koja dolaze turisti iz svih dijelova Evrope i svijeta, kada sjedite u restoranu, konobari govore samo jedan, najčešće engleski jezik iako se u tom momentu u datom restoranu govori bar 5 jezika.
Cjenovna politika je takva da je vjerovatno svima jasno da se što više novca želi uzeti od turista pa je najjefitinija pica minimalno 40 kuna a jela koja uključuju morske specijalitete i do 200 kuna.
Primjera je niz, ali uz smještaj, kad se sve sabere, Hrvatska je elitna destinacija uglavnom zbog cijena dok se ostatak može svrstati u standardnu ponudu.
Visoke cijene i nesrazmjer kvaliteta i novca koji dajete za njega, u mnogim mjestima u Hrvatskoj dovode do podbacivanja sezone. Očit primjer je otok Hvar gdje je popunjenost tamošnjih hotela zbog previsokih cijena svega 50%. Sličnu sudbinu doživljava i Dubrovnik u kojem se sve manje troši, restorani su prazni, a elitni turisti kojih je mali, broj već ionako posjeduju nekretnine u ovom gradu.
Istra još ne pati zbog ovog problema, ali je tužno u jeku sezone vidjeti da u gradu poput Pule jedan ogroman kafić stoji prazan, ili da Pulsku arenu obilazi svega stotinjak turista u jednom momentu.
Kad se računi svedu, jeftinije ipak ispadne otputovati u Tursku ili neku drugu azijsku ili afričku zemlju te tamo ljetovati, dok Hrvatsku ne prođe ideja elitizma, ma koliko lijepa bila njena obala i njeni gradovi.
