Grad sunca i platana
385

Razglednica iz Trebinja: Pravi biser BiH podno Leotara, na prelijepoj Trebišnjici

Piše: R. D.
Foto: Klix.ba
(Foto: Klix.ba)
Trebinje je stoljećima najljepši spoj Jadranskog mora i Hercegovine, bijelog kamena i modrozelene rijeke, svjetloplavog neba i žubora mora koji ne čujete, ali osjetite. Drugi po veličini grad u Hercegovini, na prelijepoj Trebišnjici, iznad kojeg se nadvio goli i zastrašujući Leotar, grad sunca i platana. Trebinjci u šali kažu da imaju najljepše predgrađe na svijetu – Dubrovnik.

Ako se odmaknete od dnevne politike, naših klasičnih previranja na državnom i entitetskom nivou, o Trebinju ste posljednjih godina mogli čuti većinom pozitivne stvari. Investicije, pokretanje proizvodnje, gradnja turističkih sadržaja koje teško da možete zamisliti u našoj zemlji i kada uz sve to spojite tradicionalnu hercegovačku gostoljubivost, predivnu arhitekturu i slojevitu društveno-političku sadašnjost, dobijete pravi izazov od jedne relativno male lokalne sredine.

Dvorac kao preslikan iz Disneyjeve bajke

Nakon što nanižete pedesetak kilometara Popova polja, pokušavajući zapamtiti ili ispravno pročitati nebrojeno mnogo naziva malih mjesta, uredno obilježenih cestovnim znakovima, pred sami ulaz u Trebinje vidjet ćete prvo veliko čudo. Sa desne strane, između ceste i rijeke nalazi se dvorac, kao preslikan iz neke Disneyjeve bajke.

Rodoljub Drašković, brat poznatog političara i uspješan poduzetnik, porijeklo vuče iz ovih krajeva, kao ostvaren poslovni čovjek vratio se na rodnu grudu, zaposlio nekoliko hiljada ljudi u nekoliko firmi, izgradio čuda pored puta, a najveće je upravo dvorac. Na dva i po hektara imanja prostire se dvorac građen skoro godinu dana, nepoznate novčane vrijednosti, zanimljive estetike koja sigurno impresionira, ali može da pokrene i dalje rasprave. Prije nepune dvije godine osveštao ga je vladika Grigorije.

Trag vlasnika dvorca naći ćete na mnogim trebinjskim lokacijama, od industrije slatkiša, do čuvene fabrike alata, u gradskoj administraciji pričat će vam bajke o čovjeku koji je došao, ne da građanima Trebinja nešto prodaje, već da s njima proizvodi, a ono što zaradi ostavlja u samom Trebinju. Posljednje čudo Rodoljuba Draškovića je aquapark "Grad Sunca", grad u gradu na 79 hiljada m2 i utrošenih više od 20 miliona KM, sa šest bazena i 15 replika dinosaura u prirodnoj veličini.

U šetnji Trebinjem slučajno susrećemo kolegicu Vesnu Duku, novinarku lokalnog "Glasa Trebinja" i dopisnicu banjalučkih Nezavisnih novina, pričamo o Trebinju danas, vezama s Mostarom i Dubrovnikom.

"Mostarci vole Trebinje, a mi volimo Mostar. Mi smo nekad bili potpuno okrenuti Mostaru, a sretan svijet je još okrenut. Pitaš me kako se živi u Trebinju, pa kako se živi u cijeloj Republici Srpskoj, da ne pretjeram, u Trebinju se izuzetno dobro živi. Kad dođete ovdje vidite jedan pravi život, ljudi cirkulišu gradom, sve veći je broj turista, sve više ljudi živi od turizma", priča nam Vesna, naglašavajući razvoj vinarstva posljednjih godina.

Političke veze s Dubrovnikom su nikakve, kažu svi s kojima smo pričali, ali ljudske su odlične. Dubrovnik je udaljen 27 kilometara ili pola sata vožnje kad nema gužvi na granici. More je toliko blizu da neki stručnjaci Trebinje ne smatraju primorskim gradom, već gradom na moru. Trebinjci više od svega ljeti vole more na Dubrovačkoj rivijeri, a u ostatku godine ono što mimo toga nudi turistička metropola Hrvatske. Dubrovčani preferiraju niže cijene u Trebinju, od kupovine namirnica za kućanstvo do frizera i sličnih uslužnih djelatnosti. Parkinzi ispred trgovačkih centara vikendom su pretrpani autima s registracijskim oznakama iz Hrvatske, ali i Crne Gore.

Vesna Duka nam još kaže da onaj ko hoće da radi, to može naći u Trebinju, da su, za razliku od manjih sredina koje vam nude sumorna lica, u Trebinju svi nasmijani.

Brojni kulturno-historijski spomenici

Manje je optimističan Božo, sredovječni i ugodni radnik u trafici, koji nam kaže da se živi solidno, da je s poslom problem kao i u drugim dijelovima države, ali da je mjesto uredno i da dosta stvari funkcioniše. I to je istina, Trebinje je izuzetno čisto, zelene površine su lijepo održavane i ima ih dosta. U Trebišnjici se možete ogledati, a šetajući cijeli dan gradom nismo primijetili nijednog prosjaka.

Trebao bi nam poseban tekst da pobrojimo bar značajnije kulturno-historijske spomenike iz Trebinja. Kao i u svakom drugom našem mjestu na malom prostoru, u Trebinju doslovno u stotinu metara imate bogomolje sve tri naše velike religije. Divnim, utvrđenim Starim gradom dominiraju dvije džamije, posebno Osman-pašina džamija, sagrađena naredbom Osman-paše Resulbegovića, trebinjskog kapetana, 1726. godine. Još je starija Careva džamija, sagrađena 1719. godine, obje obnovljene nakon posljednjeg rata.

Nedaleko je Katedralna crkva Blažene Djevice Marije iz 1880. godine, nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Brojni su spomenici Srpske pravoslavne crkve, odlično održavani i izuzetno vrijedni. Centralno mjesto pripada Sabornoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg. Grad okružuju manastiri, posebno Tvrdoš i Duži, a nadvisuje ga Hercegovačka Gračanica.

Hercegovačka Gračanica je hram izgrađen 2000. godine, čija je manastirska crkva vjerna kopija crkve manastira Gračanica s Kosova, a poslužila je kao posljednje počivalište kostiju velikog pjesnika Jovana Dučića. Hram je izgrađen u klasičnom vizantijskim stilu na brdu Crkvine, a pruža se prekrasan pogled na cijelo Trebinje. Sa Crkvina lijepo vidite i Arslanagića most, prelijepu i tužnu građevinu iz 1574. godine koju je podigao Mehmed-paša Sokolović, a koja je jedini naš most s dvije lokacije i dva imena.

Trebinjci se hvale svojom gostoljubivošću, kažu da su i nagrade za nju dobijali. Istina, mi smo tog dana naišli na otvorena vrata, na svaka na koja smo pokucali, od gradonačelnika, do građevinaca koji grade pored puta.

Trebinje je idealno za vikend odmore, šetnje uz Trebišnjicu, ispijanje kafa ispod kultnih platana, uz prisjećanje na stihove Jovana Dučića, razmišljajući o djelu Srđana Aleksića. Jedno od onih bh. iskustava koja ne smijete propustiti.