FOTO+VIDEO / Posljednji dan putovanja na Galičici i Sv. Naumu
Nakon jednodnevnog odmora koji smo iskoristili za obilazak kulturno-historijskih znamenitosti Ohrida, nastavljamo vožnju. Iako su kazne za neovlašten ulazak u nacionalni park visoke, ulaz ipak nismo platili. Razlog je jednostavan, reklo bi se balkanski. Iako je bio radni dan u sedmici, rendžeri nisu radili i od službenika na ulazu smo dobili upute da karte ne moramo kupovati.
Pedale su bile teže nego ikad, a temperatura na našim mjeračima je i dalje pokazivala 40°C. Makadamski put nije imao kraja, i umor (tačnije, jednodnevni odmor) je već učinio svoje. Jedino što nam je iznova davalo elan je prelijep pogled na Ohidsko jezero. Nakon prvog velikog uspona, uslijedila je vožnja prostranom visoravni na nekih 1200 m nadmorske visine.
No, to je bilo sve. Ubrzo smo ubili sve pokušaje našeg kolege iz Inglostada da osvojimo i vrh Galičice. Došli smo na prijevoj sa kojeg se vide oba susjedna jezera, Ohridsko i Prespansko i dogovorili se da to bude najviša tačka tog dana. U mislima je ostao jedini cilj da stignemo na trajekt koji u 16.00 sati polazi iz Sv. Nauma i koji će nas vratiti nazad u Ohrid. Krenuo je dugački spust, uglavnom asfaltni, čije smo serpentine usput presjecali šumskim planinarskim stazama.
Betonski bunkeri iz doba Envera Hodže
Da se približavamo albanskog granici do znanja su nam stavljali i betonski bunkeri iz doba Envera Hodže. U zemlji od oko tri miliona stanovnika izgrađeno je čak 600.000 bunkera i sve sa ciljem odbrane u slučaju invazije susjednih zemalja, prije svega Jugoslavije. Zanimljiva je i priča o projektantu bunkera koji je njihov kvalitet morao dokazati tako što je u njima preživio direktno raketiranje.
Prolazimo saobraćajne putokaze za granični prijelaz i ubrzo dolazimo do Sv. Nauma. Manastir je izgrađen u 17. stoljeću na mjestu starog porušenog manastira, prvobitno izgrađenog u čast Sv. Nauma. U podnožju se nalazi izvor rijeke Crni Drim, koja se zbog razlike u temperaturi ne miješa u potpunosti sa Ohridskim jezerom, i sa Galičice možete tačno vidjeti obrise rijeke kako teče kroz jezero. Nažalost, bili smo ograničeni vremenom i propustili smo plovidbu čamcem, koju bi svakako preporučili budućim posjetiteljima.
Brodom nazad u Ohrid, što dalje od albanskih voda
Ploveći brodom u povratku za Ohrid bili smo svjedoci manjeg pograničnog incidenta. Naime, naš brod se slučajno približio albanskim teritorijalnim vodama, na što su makedonski graničari na jet-ski skuterima energično reagovali usmjeravajući nas na pravu rutu. Ubrzo od radnika na brodu saznajemo da je ovo česta pojava, isto kao i pogranični sukobi. Na brodu se, pak, među turistima uglavnom priča holandski i engleski. Makedonci su nakon posljednjih ratova na Balkanu uspjeli vratiti svoje stare goste, među kojima su najbrojniji upravo Holanđani. Čak je uvedena i redovna linija Amsterdam - Ohrid, što je jako dobar primjer planski razvijene turističke ponude.
U Ohridu provodimo posljednju noć u opuštenoj atmosferi nacionalnog restorana. Sutra se vraćamo za Skoplje, a prekosutra kućama.
Obilazak Makedonije biciklom se na kraju ipak ne čini kao veliki poduhvat. Osim uspona na Golem Korab koji su očito samo rijetki uradili na biciklima, nije bilo značajnije vožnje "u nepoznato". Nije bilo ni kondiciono toliko zahtjevno jer je cijela ekipa odvozila bez problema. Također, ni Makedonija se ne može pohvaliti vrhovima poput onih u Dolomitima, čistim alpskim drečavo zelenim pašnjacima, idiličnim seocima, uređenim jezerom poput Garde, kulturom stanovništva i turista koji je posjećuju. Ipak, zajednički stav ekipe je da je upravo ovo naša najbolja višednevna tura koju smo vozili zadnjih godina.
Zemlja puna problema, ali i ljudi sa šarmom i osmijehom
Upravo kao i Bosna, i Makedonija je prepuna problema koji se u principu nikad ne rješavaju već samo zaobilaze, ali sa velikom dozom šarma i uz osmijeh na licu. Ovo je zemlja u kojoj vam malo treba da budete sretni i zadovoljni. Dovoljno mala da se obiđe biciklom, ali i dovoljno velika da u istom danu možete i skijati po divljim stazama Šar-planine i kupati se u prelijepim jezerima na jugu. Zemlja koja je, nažalost, politički podijeljena više i od BiH, ali u kojoj su narodi međusobno jako povezani i ne daju jedni na druge. Zemlja u koju ćemo se sigurno opet vratiti.
"Tamo gdje vječno sunce sja Tamo je Makedonija Narod i zemlja koju volim ja
Dok Vardar grli polja zrelog žita Ponosna i gorda kao gorska ptica Pjesmom je svojom zemlja ta očarala srca sva I vino sa izvora njenih sad pijem ja
Besmrtna k’o srce što v'jekovima bije Tuđinska nikad ona bila nije Zastava njena nek se vječno vije
Kad si sam, kad je sve tužno ti se sjeti nje Makedonija ti pruža ljubavi sve
Zahvaljujemo se UNIQA Osiguranju, generalnom pokrovitelju biciklističke ekspedicije Makedonija 2012 i medijskom prokrovitelju, portalu Klix.ba.
Autori teksta i fotografija: Ervin, Gaka, Mersad i Haka, Udruženje brdskih biciklista MTBA i biciklistički portal www.mtb.ba.
