Klix.ba u kolijevci civilizacije: Nepoznata i čarobna Turska čeka da bude otkrivena
Kad nekom u našoj zemlji kažete da idete na sirijsku granicu i da ćete sedam dana krstariti između Diyarbakira i Gazientepa obično vas blijedo pogleda. Za naše ljude Turska je Istanbul i Antalija, a pomenuti gradovi ili nedovoljno poznati ili opasni. Ipak, ono što možete vidjeti tamo gdje su ljudi radili i stvarali ranije nego igdje drugo, na mjestima između mitskih rijeka Tigrisa i Eufrata, teško da se može porediti s bilo kojim drugim slikama i ne samo u Turskoj.
Pomenuti prostor jugoistočne Turske je zapravo sjeverni dio Mezopotamije, što je turska riječ za mjesto između dvije rijeke. I to kakve rijeke, Tigris i Eufrat. Obilje vode i sunca kreirali su život i civilizacije ranije nego igdje drugo. I nije bez veze baš pored Diyarbakira, na Tigrisu, na mjestu gdje je sada prekrasni antički most "12 očiju", u legendi prvi čovjek, Adem ili Adam, 40 dana obavljao obrede kupanja.
Dok stojite na mostu i u vrelom danu čekate pokoji dašak vjetra lako možete zamisliti Tigris i u neka vremena koja historija nije zapisala, a samo mitologija obuhvata. I stvarno, taj dio Turske isprepletena je tkanina od jave i sna, a oni često u vašem shvatanju tog prostora zamjene uloge. Nekad vam legende djeluju savršeno logične i realne, a građevine koje vidite i možete opipati nezamislive i siguran plod mašte.
Mjesta stara i po 12 hiljada godina
Kako drugačije tretirati 12 hiljada godina stari hram Gobekli Tepe ili Antiohijevo svetište i grobnicu na vrhu 2.200 metara visoke planine Nemrut. Šta reći za onaj osjećaj koji vas prožima dok ulazite kroz samo metar visoka vrata pećine u Urfi u kojoj je navodno rođen Ibrahim ili Abraham, kako opisati pogled Ciganke koja vas u mraku Muzeja mozaika u Antepu gleda teško objašnjivo kao neka Mona Liza istoka.
Ako želite nekad pogledati nešto što nećete moći objasniti, što će vas fascinirati i ostaviti bez teksta, prvi izbor je Gobekli Tepe. Zvanično najstariji svjetski hram, nulta tačka vremena, nedaleko od Sanliurfe, po mnogo čemu nejasan je i najvećim svjetskim arheološkim ekspertima. Pronašao ga je 1994. godine njemački arheolog Klaus Schmidt, a od prošle godine na izvanredan način dostupan je široj javnosti. Turci tu, kao i na bezbroj drugih primjera, pokazuju kako se treba odnositi prema kulturno-historijskim bogatstvima.
Po utisku koji ostavlja na posmatrača jednako je uvjerljiv Antiohijev kompleks na vrhu Nemruta. Pomenuti je stotinjak godina prije Krista sebe prvo proglasio za kralja, kasnije za boga, a ono što je kreirao da bi obilježio vlastiti grob na najvišem vrhu Mezopotamije svake oči ostavit će zadivljenim. I tu je država uradila sjajan posao, uspon na Nemrut je zbog prateće infrastruktura dostupan svima, a zalazak sunca kojeg gledate u sjeni gigantskih skulptura samoproglašenog boga i njegovih drugova je neponovljiv.
Jednako je bajkovito podnožje planine, rijeka Dženderuša i njene brojne pritoke. Kupanje u rijeci u sjeni rimskog mosta iz trećeg stoljeća ili na nekoj od sličnih plaža u okolini pravi je vrisak oduševljenja u vrelim danima te donekle objašnjava zašto je prastari vladar imao tako sulude ambicije.
Suživot, a nije BiH
Ovaj prostor uz granicu Turske i Sirije vjekovima je simbol suživota različitih religija. Prekrasni manastiri Mor Gabrijel i Dejrul-Zafaran te brojne crkve i danas svjedoče o prostoru nastanka monoteističkih religija, ali razumijevanja i prožimanja. Kad takve građevine okružite stablima pistacija i smokava, šipaka ili maslina, dobijete još jednu bajku.
Naravno, bez domaćina nema ni prave priče ni ugođaja. Turci su neprikosnoveni ugostitelji i nenadmašni domaćini. Svaku želju će ispuniti, a gastronomija je priča za sebe. U Diyarbakiru je doručak zaštiti znak, a Gaziantep je svoju kuhinju upisao u UNESCO-vu listu kulturne baštine. Baklava koju možete probati u Antepu, kako mu tepaju Turci, najbolja je koja postoji.
Svaki grad u tom dijelu svijeta potpuno je originalan, ali zasnovan na istom principu. Čista je to Azija, Bliski istok, a svaki grad ima moderni dio i staru čaršiju. Za male pare možete naći sjajne hotele, a na čaršiji vidjeti djecu od desetak godina kako vode dućan začina.
Bogatstvo legendi, priča i vjerovanja
I na svakom mjestu postoji bar desetak priča, legendi i vjerovanja. Svaka je uvjerljiva onoliko koliko je vješt pripovjedač ili zanesen slušač, zagledan u ljepotu građevine ili pejzaža. Zanimljivo na skoro svakom važnom mjestu imate neki ritual da zamislite želju i da će vam se zbog tog mjesta ona sigurno ispuniti. U Ibrahimovoj pećini za želju klanjate nafilu ili proučite Fatihu, u medresi Kasimije bacate kovanice u fontanu, na Gobekli Tepeu dodirujete stablo murve...
Obilazeći Mezopotamiju tačno možete sebe testirati šta vam je u tom trenutku najvažnije ili čemu najviše žudite. Potpisnik ovih redova je svako mjesto potrošio na istu želju tako da će teško moći posvjedočiti koje je efikasnije.
Bajke nastaju na mjestima na kojima ih ne očekujete, a jugoistočna Turska je idealna za to. Ako su vam dosadile klasične destinacije ili jednostavno želite pričati originalnije priče od svog društva i okruženja, kolijevka civilizacija čeka na vas. I sve je iznenađujuće skoro kao kad u 3.200 kilometara dalekoj Urfi na zidu Cevahir Hana ugledate fotografiju Harisa Silajdžića.
Jelena Đoković kao Ristana iz "Srećnih ljudi": Komična montaža dijeli se mrežama
