Smatra se da je jezero nastalo nakon udara meteora prije više miliona godina, a njegove vode čine pravu oazu usred negostoljubivog i kamenitog pejzaža Pamira. U viktorijansko doba ovi predjeli su smatrani "krovom svijeta".
Uprkos svojoj ljepoti, ovo jezero je prilično beživotno, a mještani tvrde da je, zbog velike količine soli i gustoće vode, jedrenje gotovo nemoguće, jer postoji velika opasnost od prevrtanja čamca. Zbog toga su dizajnirali posebne čamce sa olovnim balastom na dnu.
Što je voda gušća, to su predmeti koji plutaju manje stabilni, jer je dubina plutanja sve manja.
Karakul je prilično negostoljubiv i prema svojim malobrojnim stanovnicima, maloj zajednici Kirgiza koji žive u selu nazvanom po jezeru. Zajednica opstaje zahvaljujući nomadskom stočarstvu i uzgoju ovaca, jakova i koza.
Seljani ljeta provode na visokim pašnjacima, a zimi se vraćaju u selo kako bi nekako pregrmili ekstremno niske planinske temperature koje padaju i do -45 stepeni Celzija.
Jezero je čuveno po svojoj promjenivoj boji, koja reflektuje okolne vrhove i sjaji tamnozelenom, azurnom ili svijetloplavom bojom, ovisno od svjetla. Kada sunce zađe iza planinskih vrhova, jezero, duboko i do 238 metara, postaje tamno poput noći. Zbog toga ga često nazivaju i "crnim jezerom".
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
