Međutim, prema prvobitnim građevinskim nacrtima, na istoj lokaciji bila je predviđena izgradnja građevina i puteva.
Donauinsel dug 21 kilometar je 1972. godine bio, kako su saopćile vlasti Beča, veoma značajan projekat nastao u saradnji građevinskih stručnjaka sa gradskim vlastima. U početku je za zaštitu od razornih poplava koje su u to vrijeme prouzrokovale velike materijalne štete planirana gradnja potpuno ravnih obala i strmih, stepenastih nasipa, bez kupališta i osmišljenog sistema puteva.
Naposljetku je ipak nastala i zelena oaza veličine 3,9 kilometara kvadratnih za vožnju bicikla, plivanje, roštiljanje i opuštanje. Do promjene plana došlo je, kako je navedeno, pukim slučajem. Zbog jedne saobraćajne nesreće koordinacioni tim za područje Dunava je posjetom gradilištu osvijestio potencijal obala i lijepog kontrasta otoka naspram grada. Došli su do zaključka da bi izgradnja objekata na tom prostoru bila pogrešna. Novi plan bio je približiti Beč Dunavu.
Put do današnjeg izgleda otoka bio je, kako je istaknuto, dug i nimalo jednostavan. Njegova izgradnja i iskopni radovi za kanal Novog Dunava odvijali su se postepeno tokom 16 godina. Građevinski radnici su bili nagrađivani za svako očuvano stablo tokom radova. Projekat je dobijao i kritike, međutim, presudnu ulogu odigrala je potreba stanovništva za rekreacijskim područjem na vodi. Radovi su počeli u martu 1972., a završeni su 1988.
Na otoku danas, osim barova, restorana i noćnih klubova prisutne i sportske strukture za rolanje, vožnju bicikla, plivanje i veslanje. Jedna od najznačajnijih plaža na otoku u početku se doimala toliko egzotičnom da je ubrzo dobila nadimak Copa Beach ili Copa Cagrana, kao humoristična aluzija na Copacabanu u Rio de Janeiru.
Donauinsel je poznat i po istoimenom najvećem evropskom festivalu na otvorenom koji se održava krajem juna redovito od 1984., saopćile su vlasti Beča.
