Kako izgleda podzemni grad u Turskoj u kojem su se skrivali i kršćani: Pećine koje svjedoče historiji

Iako posjeta podzemnom gradu Kaymakli koji se nalazi 19 kilometara od Nevsehira, može djelovati klaustrofobično, vrijedi pobijediti strah. Historičari smatraju da njegova najranija historija datira iz 1.600 godine prije nove ere. Njegove pećine u mekanim vulkanskim stijenama napravili su Hetiti. Arheološki nalazi o ovom periodu su ograničeni, ali mnogi historičari ovo smatraju tačnim zbog regionalnih obrazaca naselja u tom dobu.

Neki arheolozi vjeruju da su Frigijci u periodu od osmog od sedmog stoljeća prije nove ere proširli, odnosno dodatno organizovali ovaj podzemni grad. Tokom rimskog i bizantijskog perioda (otprilike od prvog vijeka prije nove ere do desetog vijeka nove ere), Kaymakli je doživio ekspanziju i koristili su ga kršćani, naročito kao sklonište za vrijeme rimskih progona i kasnije tokom arapsko-bizantijskih sukoba.

Objekti pronađeni ovdje, poput crkava, ventilacijskih okna, preša za vinu i kamenih vrata uglavnom datiraju iz ovog vremena. Prvobitne male pećine su postepeno proširene pravljenjem hodnika, podruma itd., čime je nastao ovaj podzemni grad. Razne vrste alata koji su pronađeni ovdje se mnogo razlikuju jedni od drugih, što ukazuje na to da su ih koristila različita plemena u različitim vremenskim periodima.

Dimnjaci su uglavnom izgrađeni na sredini prostorija, a bunari su bili napravljeni na način da nisu povezani sa zemljom uprkos opasnosti od trovanja. U svakoj prostoriji postoje i rupe putem kojih su ljudi komunicirali i bili u mogućnosti preduzeti hitne odbrambene mjere u slučaju opasnosti.

Podzemni grad Kaymakli je drugačiji od ostalih podzemnih gradova u Kapadokiji sa svojim uskim i kosim prolazima. Posjetitelji mogu hodati kroz četiri sprata, a prvi sprat je služio kao štala. Zatim osim crkve, koja je već spominjana, ovdje se nalaze i grobovi.

Na trećem spratu su kuhinje, skladišta hrane, vinarije, kao i radionice u kojima se pravio bakar. Ovdje je otkriven i blok andezita - vulkanske eruptivne stijene. Istraživanjima je utvrđeno da ovaj blok nije donesen, već da je dio sloja andezita koji nije otkriven tokom procesa kopanja pećine. Ćupovi i skladišta zaliha na četvrtom spratu pokazuju da su stanovnici ovog grada bili u relativno boljem ekonomskom stanju u odnosu na okolne podzemne gradove u Kapadokiji.

Ljudi su u davnim vremenima dali sve od sebe kako bi život ispod zemlje učinili što ugodnijim dok istovremeno smišljali načine kako da se zaštite od opasnosti. Smatra se da je Kaymakli mogao primiti otprilike 3.500 stanovnika. Kada su kršćani protjerani 1923. godine tokom razmjene stanovništva između Grčke i Turske, Kaymakli je napušten.

On je otvoren za javnost 1965. godine. Turisti mogu posjetiti navedena četiri sprata, koja se nalaze otprilike 20 metara ispod zemlje, a ukupno ima osam spratova. Kaymakli je 1985. godine dobio status svjetske baštine Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Kaymakli je otvoren za posjete tokom cijele godine, a za ovu turističku turu potrebno vam je nešto više od sat vremena. Prostorije su označene i jako dobro osvijetljene, tako da nema razloga za brigu oko toga da li ćete se osjećati neprijatno u skučenom prostoru. Veliki broj turističkih grupa dolazi ovdje, tako da je najbolje da ga posjetite u jutarnjim satima.