Kunovac za portal Klix.ba opisuje kako su započeli biciklističku turu dugu 28,4 kilometara u jednom pravcu.
"Mještani su nas gledali sa nevjericom kada smo im rekli da imamo namjeru da se popnemo sve do Prokoškog jezera, jer su znali o kako teškom usponu se radi. Međutim, mi smo se kretali puni entuzijazma i pored toga što smo dan ranije obišli izvor Miljacke u dužini oko četrdeset kilometara", ističe Kunovac.
Predivan proplanak
Na pitanje zbog čega su toliko oduševljeni brdskim biciklizmom, Nerim Islamović odgovara:
"Ne postoje riječi niti slike koje mogu opisati doživljaj uspinjanja biciklom uz neku planinu. Prati te cvrkut ptica i žubori šumski vodopad, koji se sa velike visine obrušavaju prema dolini. Mislite da ste blizu kraja, a niste ni na pola puta. Bude strmih padova i uspona, ali kada ste na vrhu, ljepoti nema kraja", kaže Islamović. Tvrde da je poseban doživljaj bio kada su, u jednom momentu, pomislili da su se izgubili.
"Oko nas su se čuli krikovi sokolova, koji su letjeli iznad naših glava, vidjeli smo tragove divljih zvijeri svuda oko sebe. Ipak, prisebnost starog iskusnog planinara, a sada doktora i bicikliste Nerima, je presudila. Rekao je da okrećemo pedale i idemo dalje prema vrhu. Temperatura se snižavala, a zrak je postajao sve rjeđi. Nakon što smo odoljeli iskušenju da pogrešno skrenemo na više šumskih staza i sporednih puteva, ispred nas se otvorio predivan planinski proplanak. Znali smo da se nalazimo na pravom putu i da idemo prema našem cilju - Prokoškom jezeru", sjeća se Kunovac.
Prizor od kojeg zastaje dah
Napominju da su, vozeći preko proplanka, osjetili vjetar koji je počeo snažno puhati. "Kao da nam je poželio dobrodošlicu. Produžili smo dalje, a onda, kao da je neko rukom uklonio zavjesu sa moje lijeve strane. Nestala je šuma, a ukazala se provalija. Prizor koji smo tada ugledali bio je takav da nam je zastao dah", kaže Kunovac.
Ističu da su, posmatrajući okolinu, bili oduševljeni ljepotama prirodnog dragulja Prokoškog jezera. Poslije kratkog odmora opet je uslijedila avantura sa biciklima. Ovaj put niz vrleti planine Vranica. Vozili su se sat i dvadeset minuta.
"To je već posebna priča, koja se mora doživjeti. Ljepota spuštanja biciklom niz prirodu planine Vranice ne može se opisati riječima", zaključio je Islamović.
