Biser na Bregavi
362

Grad tužnih priča: Stolac propada u čekanju preokreta i boljih dana

Piše: R. D.
Foto: R. D./Klix.ba
(Foto: R. D./Klix.ba)
Stolac je tužna priča, a najtužnije od svega je osjećaj kad da ta sredina i dalje propada. Nevjerovatan nesrazmjer potenijala ove sredine, kulturno-historijskog-bogatstva i trenutnog stanja svakog čovjeka mora pogoditi.

Stolac je jedan od gradova u našoj zemlji u kojem možete osjetiti stagnaciju i propadanje. Mnogi koji redovno dolaze potvrdit će vam da danas izgleda napuštenije, pustije i tužnije nego prije dvije ili pet godina.

Na standardne odlaske ljudi, karakteristične za sve naše sredine, Stolac prati karakter podijeljene sredine i tinjajućeg nacionalnog konflikta. Čak Mostar i njegova bulevarska podijela na dva dijela grada iz stolačke perspektive izgleda pitomije.

Autobusne stanice u Stocu sjećamo se od prije nekoliko godina dok je bila u funkciji. Danas izgleda kao ruševina, napuštena i ruinirana. Nedaleko je gradski bazen koji od rata samo propada, a ne djeluje kao nešto što u bilo kojoj sredini ne bi sjajno radilo posebno na ovim ljetnim žegama.

Duhoviti kakvi jesu Hercegovci sve okrenu na šalu. U Stocu smo ovaj put čuli i autoironičnu šalu. Kaže nam jedan, "prijatelju, Jasmila u Srebrenici nije mogla naći scenografije za film o ratu i stradanju u tom gradu, pa došla u Stolac. Sve ti je jasno".

Stolac opet izgleda kao da mu ne treba mnogo, kao da bi nekakav preokret brzo osnovne stvari sredio i iskoristio nemjerljiv potencijal tog mjesta, posebno u turizmu. Besmisleno je brojati stolačke adute na tom polju.

Kao da treba samo skinuti teret s leđa tog grada, opustiti neke kočnice i krenuti graditi Stolac novih generacija.