Berlin očima turiste: Liberalna metropola u srcu konzervativne Evrope
Zapravo, najlošiju i možda čak jedinu lošu sliku Berlina vidjet ćete odmah na dolasku, aerodromi nisu na očekivanom nivo. Aerodrom Tegel daleko je od onog što očekujete od Njemačke, star i prevaziđen, Schönefeld je slična priča, a novi kojeg grade zbog niza, vjerovali ili ne, korupcijskih afera još nije završen.
Nakon izlaska s aeorodroma, kreću se nizati jedna za drugom jako pozitivine priče, koji ovu metropolu od 3,6 miliona stanovnika čine velikom i posebnom. Javni prevoz je savršen, kao i drugdje u Njemačkoj. Karta od 2,8 eura vrijedi dva sata i može vas uz presjedanja dovesti gdje god poželite. Poredite taj iznos novca s onim kojeg ćete morati platiti nakon slijetanja u neki naš grad i sve će vam biti jasno.
Berlinski zid
Kuda god krenete i gdje god odsjednete, prva priča koju ćete vidjeti ili koju će vam neko krenuti pričati u Berlinu je famozni Zid. Blokovska podijela poslije Drugog svjetskog rata nigdje nije bila tako vidljiva kao u Berlinu, a postala je groteskna i tragična kad su vlasti Istočne Njemačke 1961. godine krenuli graditi zid oko Zapadnog Berlina i tako fizičkom barijerom spriječiti prelaske svojih građana u prosperitetniji i razvijeniji dio grada, a time i u drugu državu.
Belinski zid porušen je procesom ujedninjenja dvije Njemačke 1989. godine, ali je danas ostao 160 km duga turistička atrakcija. Ostali su fragmeniti zida na brojnim lokacijama, a cijelom dužinom porušenih dijelova napravljeno je vidljivo markiranje grantinim kockama ili sličnim obilježjima u tlu.
Najpoznatiji i jedan od rijetkih prijelaza iz jednog u drugi dio grada, čuveni Checkpoint Charlie u Friedrichstrasse, od 2000. godine postao je prava turistička atrakcija, rekonstruisan je u realističan model s barakama, zastavama, muzejom i vojnicima koji danas poziraju s hiljadama turista.
Blizu je bulevar Unter den Linden, kojem dominiraju stabla lipe, po kojem je i dobio ime, kao i desetine monumentalnih građevina od koji zastaje dah. Ulica se proteže od Brandeburških vrata do berlinske Vijećnice, a dominiraju zgrade Humboldt univerziteta, Opere, brojnih teatara, Katadrale...
Posebna priča je Muzejsko ostrvo, sjeverni dio jednog otoka na rijeci Spree, u srcu grada, koji sadrži nekoliko svjetski poznatih muzeja. Sve okružuje ulice s trgovinama, kafićima i restoranima, a ako u Berlinu boravite u kasna proljeća ili ljeti, ugođaj će biti potpun. Tada neće samo bašte biti prepune, već i parkovi, brojne travnate površine...
Toranj visok 368 metara
Unter den Linden će vas dovesti do Alexanderplatza, centra bivšeg Istočnog Berlina s TV tornjem, najvišom građevino u Njemčkoj. Toranj je visok 368 metara i vidi se iz skoro svakog dijela Berlina, a osim tv odašiljača sadrži i pogađate sigurno – restoran.
Šetajući niz rijeku za desetak minuta doći će te do Bundestaga, političkog centra Njemačke. Kad je poslije ujedinjenja odlučeno da će Berlin postati glavni grad ujedinjene države, stara zgrada Reichstaga je prekrasno obnovljena. Obnovu je vodio čuveni arhitekta Norman Foster, a staklena kupola na impresivnom objektu iz 1894 godine predstavlja jedan od najpoznatijih primjera moderne arhitekture.
Staru zgradu danas okružuje nekoliko uredskih zgrada, modernih građevina od betona, stakla i željeza, koje zajedno s rijekom i starim Reichstagom čine političko srce nove i velike Njemačke. Teško ćete naći mjesto gdje je neko tako uspješno ukomponirao staro i novo, kao baš tu u Berlinu. S Bundestaga gledate i nove vladine zgrade, kao i impresivni ured kancelarke Merkel.
Dok šetate tim dijelom grada vidite stotine brodova s turistima koji krstare i doživljavaju Berlin iz te perspektive. I da hoćete ne možete preskočiti novi i impreisvni Potsdamer Platz, devedesetih najveće gradilište u Evropi, a sada predivan moderni trg ili trgovačko središte zapadnog dijela grada, poznati Ku'damm.
Na poseban način odaje se pošta žrtvama Holokausta, brojni su spomenici i mjesta sjećanja, ali brojevi i danas izgledaju tragično. Prije Drugog svjetskog rata u Berlinu je živjelo 170 hiljada Jevreja, a danas ih je samo dvanaest hiljada, otprilike koliko ima Bosanaca I Hercegovaca.
Berlin ima neke mirnoće koje nije karakteristična za velike gradove, liberalnog i slobodarskog duga, ali i relativno niskih cijena. Standard i budžet u Berlinu nije kao u nekom Frankfurtu ili Minhenu, pa ćete bijelu kafu pored Bundestaga platiti samo 2,2 eura, a odličnu večeru na Potsdamer Platz 7,5 eura. Berlinčani će vam se požaliti da oni imaju samo turizam i politiku, da gradu nedostaje novca, ali vi to neće negativno doživjeti.
Na kraju ostaje slika grada kakav se može poželjeti, jedan od onih za koji će vam mnogi reći da su jedno od boljih životnih iskustava koje su imali. Grad koji je imao snage da se obračuna sam sa sobom, koji je uspio pobjediti i u koji se treba vratiti.
