Robert Dacešin
153

Avanture Bosanca koji je pohodio Kolumbiju, Černobil, Maroko i mnoge druge destinacije

Piše: Lejla Kajić
Ime Roberta Dacešina poznato je ljubiteljima tenisa, poliglotima, ali i onima koji vole putovati. Posjetio je 49 zemalja i 249 gradova, a dio svoje avanture rado je podijelio s nama. Za nekoliko dana puni 30 godina, ali želja za obilaskom cijelog svijeta još uvijek nije ni blizu jenjavanja.
Ljubav prema putovanjima rodila se tik pored straha od pakovanja kofera i samostalnog posjećivanja stranih država. Kao i svi drugi, Robert se plašio biti sam u stranoj državi. Komfort zona vješto mu je zaklanjala pogled na sve lijepe strane "života u koferima".

Nakon prvog putovanja 2010. godine Robert je zavolio osjećaj slobode, prodisao je punim plućima i postao ovisan o učenju novih stvari. Nepremostiva želja vukla ga je prema neistraženim područjima, strani gradovi su zvali njegovo ime.

Ideja za kreiranjem bloga i prenošenjem priča o avanturama s puta rodila se pet godina kasnije. Tada nastaju Rio priče s putovanja. Ovaj blog i njegovu Instagram stranicu danas prati više od 10 hiljada ljudi.

Robert je po zanimanju magistar ekonomije, a trenutno radi u digitalnom marketingu. Od 25. godine aktivno govori pet stranih jezika: engleski, španski, portugalski, italijanski i slovački.

Posjeta Černobilu

Iako su sve njegove priče izrazito interesantne i zabavne, jedna od upečatljivijih koju Robert u posljednje vrijeme često ponavlja jeste priča o posjeti Černobilu i Pripjatu. Posjetio ga je prije dvije godine, dok serija koja je "potresla" svijet nije bila ni u najavi. On nam priča kako je u početku mislio da ne treba posjetiti ovaj grad jer je, po pričama ljudi, riječ o veoma opasnoj zoni.

"Nedugo zatim sam počeo planirati put te sam brzo nakon zakazivanja datuma dobio mail od agencije s kojom sam putovao. Savjetovali su mi da ponesem majice dugih rukava, hlače, kao i dublje cipele. Obavezno moram ponijeti pasoš, bez njega se u Černobil ne može ući", priča Robert.

Černobil je mjesto na kojem nije dopušteno kršiti postavljena pravila. Ne smije se jesti i piti van kombija koji vašu grupu vozi okolo, ništa što pronađete ne smijete ponijeti sa sobom kući i, između ostalog, ne smijete sjediti na zemlji.

"Jedna od djevojaka koja je bila tu sjela je na zemlju kada je pravila selfie pa se morala vratiti iz Černobila bez pantalona", kroz smijeh nam priča Robert i dodaje kako će se ta priča sigurno prepričavati još dugo.

Turom kroz Černobil Robert i ekipa s kojom je putovao dobili su pogled kroz prozor duboke prošlosti. Mjesto koje je nekad vrvilo od dječije igre i zauzetih svakodnevnica građana, danas je pusto. Oni koji su napustili ovaj grad iza sebe su ostavili svoje uspomene, sjećanja i živote. Jedino što se tamo mijenja jesu turisti kojih je u posljednje vrijeme sve više.

Stvari koje su ljudi ostavili iza sebe daju isto onoliko pitanja koliko pružaju odgovora. Robert ističe kako je interesantno posmatrati napuštene prostorije i izgubiti se u detaljima cijele te priče. Svjedočiti posljedicama najveće nuklearne katastrofe na svijetu je jedno od najupečatljivijih iskustava s njegovih putovanja.

Ovo je samo jedno u nizu Robertovih putovanja, a ambiciozni mladić kaže kako ne planira stati. U budućnosti će kreirati emisiju o svojim avanturama, a za sada iza sebe ima napisanu knjigu o putovanjima kroz Južnu Ameriku koju je moguće naručiti s njegovog bloga.

Gdje i kako dalje...?

Mladi avanturista još uvijek nije odabrao svoju narednu destinaciju, a ističe kako očekuje da će putovati tek poslije septembra. Proteklu godinu je uglavnom proveo na putu, ističe da je čak sedam mjeseci putovao i sakupljao nova iskustva.

Robert je jedan od onih koji svojim pričama i iskustvima inspiriše mnoge da se pokrenu s mrtve tačke, a on sam ističe kako bi volio da ljudi s naših prostora više putuju te da budu otvoreniji prema takvim stvarima. Njegova kancelarija je nekad plaža, nekad ubrzana i bučna prijestolnica nekog evropskog grada, a nekad tihi i skoro uništeni ukrajinski gradić.

Ipak, u svim svojim avanturama pronalazi vrijeme i prostor za prepričavanje svojih priča, kao i za savjetovanje onih kojima za slične stvari nedostaje još samo zrno hrabrosti i motivacije koje on nesebično dijeli iz dana u dan.