Putničkih vozova u Lukavcu više nema: Ostala su sjećanja na lijepa vremena

Nastavlja nam da je sedamdesetih godina prošlog stoljeća vozom stizao i do Njemačke, a ovakva vrsta prevoza za njega je u to vrijeme bila jeftinija, sigurnija, ali i udbonija.

"Putovanje je počinjalo u Lukavcu, a onda bismo u drugi voz prelazili u Doboju. Tako bismo išli do Sarajeva, a onda do Ploča i Zagreba. Na kraju se stizalo do Njemačke. Nažalost, mislim da takva vremena živ više neću zapamtiti jer je danas sve drugačije. Sve više se koriste automobili, autobusi i avioni, a žalosno je vidjeti uništene željezničke pruge širom Bosne i Hercegovine", kaže nam Alić.

Osim međunarodnih linija koje su bile uspostavljene do ratnog perioda, iz Lukavca i Bistarca svakodnevno se u Tuzlu putovalo na posao ili u školu, a iz Miričine, Dobošnice i Puračića u Lukavac. Bila je uspostavljena i direktna linija za Sarajevo, međutim kako su godine prolazile jedna po jedna destinacija ukidana je s reda vožnje.

Dio prošlosti prije dva mjeseca postala je i linija za Doboj, a nakon njegog ukidanja Tuzlanski kanton ostao je uskraćen za funkcionisanje željezničkog putničkog saobraćaja.

Trasom od Tuzle preko Lukavca do Doboja saobraćao je voz Željeznica Republike Srpske iz kojih su ranije za Klix.ba kazali da je razlog ukidanja linije nedostatak voznih sredstava, kao i zanemariv broj putnika s područja Federacije BiH.

S odlaskom zadnjeg putničkog voza iz Lukavca na tamošnjoj željezničkoj stanici zatvorena je putnička blagajna, a uklonjene su i klupe na kojim su građani čekali voz.

Iz Lukavca na kafu u Doboj, pa dalje do Sarajeva Historičar i osnivač neformalne grupe "Prijatelji željeznice" Semir Hadžimusić za Klix.ba priča da zadnjih godina nije organizovan adekvatan željeznički putnički saobraćaj za osnovne potrebe građana Lukavca.

Kako navodi, prvi jutarnji voz dolazio je u Lukavac tek u 8:45 sati, a da bi u Tuzli bio 20 minuta kasnije, tako da nije bio pogodan za radnike i učenike.

"Međutim, njim su najčešće putovali studenti koji su išli u Tuzlu, kao i stanovnici Petrova, Miričine i Dobošnice koji su u velikom broju voz koristili za dolazak pazarnim danom u Lukavac. Moglo se iz Lukavca i na kafu u Doboj i dalje ka Zenici, Sarajevu, Banjoj Luci i Bihaću. A danas se ne može nigdje", ističe Hadžimusić.

Putovanje putničkim vozovima je udobnije, sigurnije, jeftinije, brže, ali i ekološki prihvatljivije.

"Svjedoci smo velikog zagađenja zraka koje je izraženo posebno na području Lukavca i Tuzle, nažalost na cestama je sve više saobraćajnih nezgoda, pa i onih sa smrtnim ishodom, umjesto da nadležni ulože u modernizaciju željezničke infrastrukture i uvođenje novih putničkih vozova, oni ukidaju i postojeće", navodi Hadžimusić.

Zbog toga su "Prijatelji željeznice" pokrenuli više inicijativa i peticija kojima pozivaju Željeznice Federacije BiH na uspostavljanje minimuma putničkog željezničkog saobraćaja u Tuzlanskom kantonu.

"Za početak to može biti radnički voz Dobošnica-Tuzla-Dobošnica, koji je na inicijativu građana krajem 2018. uvršten u red vožnje, ali nikako da krene", dodaje Hadžimusić.

Vozom bi se vozili i lukavački učenici, međutim ovakav užitak zasad ne mogu osjetiti.

"Kako bih napravila nešto drugačije za svoje učenike, kao profesorica biologije redovno imamo izlete u prirodi, planirala sam organizovati jedan stručni izlet vozom u Tuzlu. Međutim, kako sada stvari stoje naša djeca neće moći saznati kako izgleda putovati, družiti se, uživati te upoznati kulturno-historijske i prirodne znamenitosti Lukavca i Tuzle tokom putovanja vozom", rekla je za Klix.ba lukavačka profesorica Lejla Kurtić.

Putovanja vozovima za Lukavčane sada su samo dio lijepog sjećanja, a pored Željezničke stanice Lukavac Tvornica danas jedino mogu vidjeti kako tutnje teretni vozovi koji prevoze koks do Luke Brčko.

Tako će biti sve dok u državi ne proradi želja za subvencioniranje putničkog željezničkog saobraćaja, što je odavno praksa u svim razvijenim zemljama Evropske unije.