1. Uistinu bolesni ljudi obično se ne žale mnogo. Možda zato što su suviše bolesni da bi se žalili. Ljudi sa smrtonosnim zdravstvenim problemima, vjerovatno zbog traume i teških bolova nemaju snage ni da govore. Takvi pacijenti ili su bez svijesti ili su fokusirani na to da ozdrave.
2. Nasuprot tvrdnji iz prve stavke, ljudi koji nisu ozbiljno bolesni ili ozlijeđeni su oni pacijenti koji se najviše žale. Prvi znak da pacijent i nije baš bolestan jeste njegovo stalno zanovijetanje i žaljenje na bolove koji zapravo, i nisu tako jaki.
3. Ljudi koji svojom vanjštinom odaju određenu slabost i nježnost su obično oni pacijenti koji su najhrabriji kada je u pitanju medicinski tretman ili određeni lijek. Nasuprot tomu, pacijenti koji su dospjeli u prostorije hitne pomoći jer su izazvali tučnjavu i određene nevolje, a pritom zadobili povrede, često su oni koji se boje obične injekcije.
4. Pacijenti koji na nagovor porodice dođu u bolnicu i uporno tvrde da zapravo nisu bolesni, obično imaju ozbiljnih zdravstvenih problema.
5. Oni koji tvrde da im je prag izdržljivost boli izuzetno visok, obično ne mogu podnijeti ni obični ubod šprice.
