"Hiljade ljudi su dolazile, nismo imali vremena čak ni da jedemo. Ipak, u posljednjih sedam godina je posao počeo opadati. Ostat ću koliko mogu, ali ne znam koliko će to biti”, kaže ovaj pisar, sa stolom smještenim nasuprot stoljetnoj zgradi Glavne pošte.
Nekada je u ovoj ulici radilo 17 pisaca pisama, a sada ih je tu samo osam. Zadaci su im uveliko reducirani na pakovanje pošiljki i ispunjavanje formulara.
Na Ahmedovom stolu nalaze se gomile omotnica i stara konzerva sa olovkama, odmah pored pečata sa njegovim inicijalima i voštane svijeće. Iako se alat njegovog zanata gotovo da nije promijenio još od kada je, kao 14-godišnjak, započeo svoju praksu prije 40 godina, način komunikacije se znatno izmijenio.
Revolucija mobilnih telefona i instantnih bankovnih transfera ostavila je malo interesa za diktiranje i slanje pisama, čak iako je četvrtina Indijaca i dalje nepismena.
"Sada imaju mobitele, bez kojih se ne može ništa učiniti”, kaže Ahmed, dok provjerava svoj mobitel. Ovaj otac petoro djece zarađuje tri do šest dolara dnevno, što mu je, kako kaže, dovoljno da nahrani porodicu.
U posljednje vrijeme ovi pisari su prestali uživati svoj raniji status glavnih posrednika između gradskog i seoskog stanovništva.
Kako je Mumbai, kao finansijska prijestolnica, povukao dosta ruralnog stanovništva, pridošlice su slale zarađeni novac svojim porodicama te novosti.
"Veliki broj prostitutki je dolazio i nikada nam nisu govorile šta rade u Mumbaiju. Smao bi rekle da rade i koliko zarađuju”, objašnjava Ahmed, navodeći kako je poštovanje privatnosti bilo ključ njihovog uspjeha.
"Morali smo čuvati tajne. Ukoliko nam klijenti ne bi vjerovali, ne bi ni došli. To je bilo čisto pitanje povjerenja”, kaže i dodaje kako se ipak nije ustručavao uljepšati tekst za dobro osobe kojoj se pismo šalje.
U doba instant poruka, Twitter i Facebooka, pisci pisama nisu jedini koji nestaju. U julu je Indija ugasila posljednju svjetsku veliku telegrafsku operaciju. Nakon 163 godine rada.
Iako samo 40 posto Indijaca koristi mobitele, a samo jedan djelić smartphone, već su zbacili Japan s pozicije trećeg najvećeg tržišta smartphonea.
"Moj otac je također radio ovaj posao, ali teško da će se nastaviti. Posla nema i zašto bi moj sin ovo radio? Postoji još mnogo poslova”, rekao je Ahmed.
