Koža na skulpturama se rasteže i nabire, dlake izbijaju iz njihovih pora, a svjetlost se odbija od graške znoja. Neke od skulptura su je zaista ugodno vidjeti, ali tu su i neke prilično zastrašujuće.
Jedna od najšokantnijih Mueckovih kreacija je divovska tek rođena beba, prekrivena krvlju, sa pupčanom vrpcom koja joj visi sa stomaka.
“Ne gledam na njih kao na lutke. S jedne strane, pokušavam stvoriti uvjerljivo prisustvo, a s druge, skulpture moraju djelovati i kao objekti. One nisu žive osobe, iako je užitak stajati pred njima i pitati se da li su žive ili ne. One su ipak predmeti od fiberglasa, koje možete pokupiti i ponijeti. Ukoliko uspiju kao zabavne stvari u sobi, ja sam sretan. Istovremeno, nisam sretan ukoliko nemaju neki vid prisutnosti koji vas tjera da pomislite da su nešto više od predmeta”, rekao je Mueck u jednom od rijetkih intervjua.