Oni procjenjuju da je najpovoljni uzrast za realizaciju stvaralačkog potencijala od 35. do 39. godine.
Naučnici iz ruskog Nacionalnog biroa za ekonomska istraživanja, proučivši najviše tačke stvaralačke aktivnosti velikih pronalazača i dobitnika Nobelove nagrade, navode da se u 20. vijeku vrhunac stvaralačke aktivnosti pomjerio prema zrelijem životnom dobu.
Razlog je taj što naučnici moraju da proučavaju mnogo veće obime informacija nego njihovi prethodnici. Kao drugo, za istraživanja i obradu naučnih podataka u bilo kojoj oblasti potrebno je vrijeme.
Teoretičari, u prosjeku, četiri godine ranije dobijaju rezultate nego oni koji se bave eksperimentima.
Postoji teorija da su sva velika fundamentalna otkrića već postignuta i došlo je vrijeme velike primjene.
U principu, Nobelova nagrada i mnoge druge nagrade daju se onima koji nauče da koriste fundamentalna velika otkrića koja su odavno napravljena.
Naučnici smataju da je uzrast iznad 30 godina ono što Francuzi zovu "iskustvo i odgovornost". Obrazovanje je već stečeno i postoji radno iskustvo.
Doba od od 33. do 40. godine života vrijeme je kada čovjek ima najviše snage i zdravlja, a i dobro iskustvo.
Ipak, veliki broj ljudi dostigao je stvaralački uspjeh i u mnogo ranijem uzrastu. Kao antologijski primjer mnogi navode pisce Puškina i Ljermontova.
Danas se nauka pravi u gigantskim institutima, ali i u naučnim kolektivima, malim laboratorijama, gdje radi desetak ljudi, navodi "Glas Rusije".
Najaktivnija okosnica tog rada jesu ljudi stari između 30 i 40 godina.