Ova desetogodišnja djevojčica voli muziku, operu i pisanje. Ide u školu, igra se s prijateljima i nada se da će jednog dana osvojiti Grammy, Oscara i Nobelovu nagradu iz oblasti literature.
"Sve za jednu godinu," dodaje.
Leechova tako izgleda kao obična desetogodišnjakinja koja ima velike snove. Ali za njenu bolest - cerebralnu paralizu još nije pronađen lijek.
Pokazala je da, uprkos bolesti, ima izvanredan talenat za pisanje. Nedavno je pobijedila među 1.600 djece u takmičenju za najbolji esej. Sudije koje su odlučivale o pobjedniku tek su prilikom dodjele nagrade vidjele da njihova pobjednica ne može ni ustati bez nečije pomoći.
Do pete godine, Jemma nije mogla govoriti. Tako je počela tipkati na ekranu osjetljivom na dodir dok joj je mama pomagala da drži ruku. Tako su njene prve misli došle na papir.
Proces pisanja je veoma naporan. Jemmi treba dest minuta da odgovori na jedno pitanje. Pisanje jednog sastava može trajati satima.
Ipak, trud se isplati, kaže njena majka.
"Imati tako uporno dijete je nešto što vam oduzima dah," rekao je Jemmin otac Perryn. "Njen način izražavanja i znanje koje ima, to je zadivljujuće."
Njeni nastavnici su isto tako oduševljeni.
"Jemma piše bolje od mene," kaže njena učiteljica Pansy Gee. "Ima bolju inspiraciju."
Nije ni čudo onda što Jemma jako voli čitati.
"Volim Harryja Pottera i Narnia," kaže ona i dodaje "i Jane Austin i Shakespearea i Dickensa. Mnogo volim čitati."
Za par mjeseci dobit će novi kompjuter koji će njenim očima omogućiti da skeniraju slova umjesto dosadašnjeg tipkanja po touch screenu. Tako će moći komunicirati bez ičije pomoći.
ABC News piše da su, uprkos svemu, Leechova i njeni roditelji sretni. S nevjerovatnim talentom koji ova djevojčica ima moguće je prevazići sve poteškoće, vjeruju njeni roditelji.
"Drugi ljudi s ovom bolešću teško da mogu komunicirati," kaže njena majka Caroline. "Jemma želi biti glas svih tih ljudi."
Možda njena želja da osvoji Nobelovu nagradu i nije tako dalek san.
