Sedmica muške mode u Parizu u pet trendova: Ključni komad sezone je kaput

Japanski brend Sacai gurao je nove forme razbijajući uobičajenu siluetu gornjeg i donjeg dijela odjeće.

Hermes je, u emotivnom oproštajnom showu dugogodišnje dizajnerice Veronique Nichanian, ponudio argument za jednostavne linije i dug život odjeće.

Ključni komad sezone bio je kaput – dug, krojen i napravljen da se primijeti. Kod Hermesa je Nichanian zatvorila svoju posljednju mušku reviju nakon 37 godina tamnim kaputom od sjajne krokodilske kože.

Raniji lookovi uključivali su aviatičarske komade poput bomber jakni, kapa s preklopima za uši i kragna s kopčama.

Dodaci su ostali istaknuti: kockaste vikend-torbe i čizme s jarko narandžastim đonovima.

Junya Watanabe je također kapute stavio u centar svog showa, šaljući na pistu klasične modele u boji kamile i tamnoplave, a zatim ih miješao sa više sportskim elementima – leđima nalik bomber jaknama, prednjim dijelovima u stilu kožnih jakni i prošivenim dijelovima kakvi se viđaju na pernatim jaknama – kako bi formalnu gornju odjeću učinio robusnijom i modernijom.

Mnogi dizajneri radili su s klasičnim odijelima i sakoom, ali su mijenjali način na koji sjede na tijelu.

U Sacaiu je Chitose Abe dodavala nove dijelove na sakoe, hlače i gornju odjeću – dodatne panele, džepove i prošivene umetke – često građene oko motiva trougla.

Show je prolazio kroz krojene kombinacije, radnu odjeću i snažan denim, uključujući saradnje s Levi'som i A.P.C.-om, ali je glavna ideja ostajala jasna: preoblikovati siluetu bez žrtvovanja nosivosti.

Comme des Garçons Homme Plus išao je u suprotnom smjeru, s više šoka. Rei Kawakubo je rezala crna odijela i kapute – mijenjajući rever i porube – da bi kasnije na pistu poslala bijele verzije tih oblika, dok se raspoloženje prebacivalo s mračnog na svijetlo.

Styling je bio intenzivan (perike i maske), ali su i takve kombinacije jasno pokazivale da je krojenje baza. Još jedan trend bila je suzdržanost na površini, dok se zanat skrivao u kroju.

Kiko Kostadinov je skinuo ukrase i fokus prebacio na konstrukciju: čiste kapute i sakoe s presavijenim panelima, zakrivljenim kragnama i pažljivo oblikovanim padom tkanine, često u crnoj i mineralnim nijansama.

Čak su i detalji bili skriveni – dugmad iza preklopa, bez vidljivog metala – tako da oblik i pokret preuzmu glavnu ulogu. Veliki dio sedmice naginjao je formalnom, ali ne i slatkastom izdanju.

Watanabeova revija djelovala je ozbiljno – stolovi kafića na sceni, soundtrack Milesa Davisa, sumorna postava – a njegovi crni, oštro krojeni teksas komadi (iz tekuće saradnje s Levi'som) bili su stilizirani poput modernih uniformi.

Jacquemus je isti poriv da se "dotjeraš" odveo u laganijem smjeru, poigravajući se kodovima crne kravate uz razigrane varijacije smokinga i svjesno retro zabavnu atmosferu.

Revija, održana u Muzeju Picasso, privukla je brojne poznate, uključujući Eltona Johna, Sophie Marceau i Josha Hartnetta, potvrđujući koliko ova sedmica danas muško krojenje tretira i kao proizvod i kao spektakl.

Louis Gabriel Nouchi je ideju gurnuo još dalje u podzemnoj garaži uz glasni techno i temu "Aliena". Kombinovao je oštre kapute i tamno krojenje s provokativnim pripijenim komadima i grafičkim referencama, ciljajući na odjeću koja može proći u svakodnevici, ali i dalje nosi dozu naboja.

U modnom svijetu koji se brzo kreće, nekoliko trenutaka pokazivalo je drugačiji smjer. U Hermesu je Nichanian kazala da je uključila modele koje je prvi put dizajnirala prije decenijama kako bi pokazala da i dalje funkcionišu – te je ponudila jednostavnu oproštajnu poruku: "Slow down".

Aizawa iz White Mountaineeringa svoj je posljednji show također tretirao kao poruku dugog horizonta: tehnička gornja odjeća, snažne boje i pažljivo slaganje uzoraka predstavljeni su kao kraj 20-godišnjeg poglavlja, a ne kao još jedan brzi trend.