Mišljenje psihologa
0

Tri jasna znaka da vam je bolje da ostanete slobodni nego u lošoj vezi

Piše: N. O. | 02.03.2026.
Mnogi ljudi često  ulaze u odnose pod snažnim utjecajem društvenih očekivanja i straha od zaostajanja
Mnogi ljudi često ulaze u odnose pod snažnim utjecajem društvenih očekivanja i straha od zaostajanja
Poslušajte članak
Mnogi ljudi žure u veze iz anksioznosti i društvenog pritiska, umjesto iz stvarne želje. Psiholog Mark Travers kroz tri psihološki utemeljena znaka objašnjava kada je mudrije ostati slobodan nego ulaziti u neispunjavajuće odnose.

Travers piše da se single život u savremenoj kulturi često doživljava kao privremena i pomalo neugodna stanica na putu ka vezi, umjesto kao legitimno i ispunjeno stanje. Mnogi ljudi, pod snažnim utjecajem društvenih očekivanja i straha od zaostajanja, ulaze u odnose ne zato što to zaista žele, nego kako bi pobjegli od nelagode samoće ili nezavršenog odnosa sa samim sobom.

Psihologinja Bella DePaulo u istraživanju iz 2023. godine, objavljenom u Journal of Family Theory & Review, osporava raširene pretpostavke o slobodnim osobama. Ona razlikuje one koji su slobodni spletom okolnosti od onih koji istinski napreduju u samoći i tvrdi da je razlika u sreći između slobodnih i zauzetih ljudi mnogo manja nego što to popularna kultura sugeriše, a često potpuno nestaje kada se u obzir uzme lični izbor.

Prvi znak da vam je možda bolje da ostanete slobodni odnosi se na to da ste više privučeni partnerima nego stvarnom partnerstvu.

Neki ljudi osjećaju da najviše ožive na početku nečeg novog: poruke koje stižu prebrzo, neizvjesnost oko toga da li se nekome sviđaju i način na koji nova povezanost može običan dan učiniti izuzetnim. To iskustvo izgleda kao ljubav, ali psihologinja Dorothy Tennov, koja je proučavala romantičnu opsesiju, zove ga "limerencija". Limerencija je snažna, nevoljna privlačnost prema drugoj osobi koja obilježava ranu fazu romantične veze i neurološki je bliža olakšanju anksioznosti nego istinskoj intimnosti.

Istraživanja mozga objavljena u časopisu Psychological Medicine pokazuju da ljudi u ranoj fazi veze imaju obrasce moždane aktivnosti slične onima kod opsesivno-kompulsivnog poremećaja.

Mozak se ne zaljubljuje koliko se fiksira i traži razrješenje otvorene napetosti. Ključni trenutak je ono što se događa kada se ta napetost smiri: kada osoba uzvrati interes, neizvjesnost nestane i odnos se stabilizira. Za one koji istinski žele partnerstvo, tada veza produbljuje. Za one koji su privučeni samim lovom, tada često počinje nemir.

Drugi znak je da vam je osjećaj vlastite vrijednosti čvrsto vezan za to da li ste u vezi, a naglo opada kada ste slobodni.

Travers opisuje situaciju ulaska u društveno okruženje gdje unaprijed znate da će vas pitati da li s nekim izlazite. Za neke ljude to je neutralno pitanje, dok drugi takvo obraćanje doživljavaju kao trenutak procjene, kao da se njihov nevidljivi životni skor ažurira na osnovu odgovora.

Ovakvo stanje naziva "kontingentnim samopoštovanjem" – osjećajem lične vrijednosti koji počiva na vanjskom priznanju umjesto na unutrašnjoj stabilnosti. Kada status veze postane glavni izvor tog priznanja, biti slobodan ne djeluje samo usamljeno, nego kao dokaz da s osobom nešto nije u redu. Nije problem sama želja za vezom, već trenutak kada ta želja postane nerazdvojiva od potrebe da se osjećate prihvatljivo.

Treći znak je da imate prepoznatljiv obrazac u vezama, a niste dovoljno dugo bili slobodni da biste ga sagledali.

Ljudi koji su prošli kroz nekoliko odnosa često primijete ponavljajuću temu. Ona ne mora biti dramatična poput "uvijek izlazim s nekim okrutnim" ili "uvijek završava isto". Češće se radi o osjećaju da vas partneri nikada u potpunosti ne vide, o tome da ste vi taj koji malo više brine, da neprestano upravljate emocionalnom klimom veze ili da se osjećate primoranim da se smanjujete kako bi se drugi osjećali ugodno.

Klix.ba čitajte i u našoj aplikaciji za iOS ili Android.

Možda vas zanima